Džaba su ministri krečili, zakon o Trinaestojulskoj nagradi prekršen je najmanje dva puta. Možda i tri, neka javi ko nađe i pročita djelo trećeg dobitnika
– Ne mogu više, ostavio sam troje djece kući i došao ovdje, dosta mi je svega, ne mogu više da trpim njihov teror i slušam laži. Znam da im ne možemo ništa, ali neka bar znaju da ne pristajemo – prepadoh se u utorak koji minut iza ponoći od potresnog muškog glasa na TV-u.
Lik mu se jedva nazirao, od suzavca i mraka nijesam dobro vidjela ni okolinu. U prvi mah pomislih kako su crnogorski specijalci uveli i treću smjenu zbog izuzetno povećanog obima posla u Budvi, a onda čuh reportera:
– Otjerali su nas ispred Skupštine Srbije čim su vidjeli da snimamo kako grupa policajaca nogama udara mladića koji je pendrecima već oboren na travu.
Tako to biva kad dva oka u glavi zadrže istu viziju i 14 godina poslije razdvajanja. Vladati što duže, po svaku cijenu.
Razlikuju se samo u jednom detalju – gazda manjeg oka izgleda mnogo zdravije, makar iz psihijatrijskog ugla.
Drastična je, međutim, razlika između podanika. Za ono što Beograđane izvodi na ulicu u Podgorici se dodjeljuje -Trinaestojulska nagrada.
***
– Situacija sa koronom u Beogradu je kritična. Od petka do ponedjeljka na snazi će biti policijski čas, lično bih volio da to bude u cijeloj Srbiji – saopštio je plačljivim glasom Aleksandar Vučić dva sata prije protesta.
– Epidemija prolazi, ali ne može tek tako. Zemlje koje su se ponašale kao Srbija, koje su rano zatvorile granice, prošle su odlično, ostala su ta “slijepa crijeva” – uz osmijeh je, i to samo dva dana ranije, objašnjavao najzabavniji balkanski pulmolog dr Branimir Nestorović.
Nekoliko sati poslije protesta i najave da će građani i narednih noći izlaziti na Ulicu, gospodar Vučić odustao je od policijskog časa.
Od vrijeđanja Beograđana nije. A nije ni policija od batinanja.
***
Batinali su i nas, najviše u Budvi, a onaj kome će biti uručeno najviše nacionalno priznanje pravdao je to sprečavanjem korone.
Uvodili su nepodnošljive zabrane, ali selektivno.
Hapsili su trećeg u autu, drugog na klupi i osmog na opijelu.
Držali su jedno na drugo i po četrdesetoro u hodniku za troje, šireći koronu umjesto da je suzbijaju.
Zabranjivali su skupove crkvenih vjernika, partijskim vjernicima donosili ozvučenje da ih bude što više…
Ali, mi ne protestujemo, niti na bilo koji drugi način pokazujemo da smo uvrijeđeni.
Valjda zato što prezir prema nama ne iskazuje predsjednik lično. Nego njegovi partijski vojnici iz političkog i zdravstvenog krila depeesa.
***
U prvom naletu ofanzivne korone, pripadala sam i sama tom stadu koje se trudilo da više vjeruje vlasti kojoj se ništa ne može vjerovati, nego svojim očima koje nikad nijesu izdale.
I smijem se ovih dana sebi dok se znoj sliva ispod maske, a ja sa vrata prodavnice diktiram spisak namirnica.
Koje smo mi ovce! Prije samo tri mjeseca, vlast je svoju nesposobnost da nabavi malo platna i lastike pravdala stručnim lažima kako maske ne mogu da zaštite građane nego samo zdravstvene radnike.
A mi smo, ispranog mozga, samo zurili u ekran i iskreno vjerovali i političkom (NKT) i medicinskom (IJZ) krilu vlasti.
***
Kad su magacini likova povezanih s vlašću prepunjeni maskama – naredili su nam da ih nosimo svuda.
Nema spasa bez maski, govorili su na kraju epidemije oni isti likovi koji su nas ubjeđivali da nam na njenom vrhuncu uopšte nijesu potrebne.
Tek tada smo vratili mozak na fabrička podešavanja i shvatili da to nije bila ni jedina, ni najopasnija prevara.
I da depeesovi instituti za predizborne manipulacije zaslužuju ne samo Trinaestojulsku, nego i Nobelovu nagradu.
Zato je potpuno logično što im se sad, u drugoj ofanzivi korone, ne može vjerovati ništa.
Zbog tog nepovjerenja, a ne zbog nekolicine “neodgovornih građana koji su išli u Beograd i Tutin” imamo duplo više oboljelih za upola kraće vrijeme…
***
Ako su stvarno u laži kratke noge, onda su režimskim lažima – amputirane. Samo što mi to nijesmo htjeli na vrijeme da vidimo.
Ne bi se valjda kockali sa zdravljem, uzdali smo se u one koji naše živote već trideset godina stavljaju na kocku…
Između prstiju su im prolijetali avioni prepuni povratnika iz koronom zahvaćene Barselone, pa onda Ciriha i Rima. A oni su po selima zaustavljali čobane čije ovce neće u tor po naredbi NKT-a nego po zalasku sunca…
Sad treba na riječ da im vjerujemo kako su se uozbiljili, kako njihov marketing nema veze sa izborima i kako sve rade u interesu našeg zdravlja a ne opstanka bolesne vlasti.
Kakva je to zdravstvena nužda natjerala NKT da “oštro osudi napade na policiju” i sve one “koji javno lično prozivaju policajce”?!
Uprkos tome što snimci jasno dokazuju da ti policajci tako prebijaju oborene i bespomoćne ljude, da javnije i ličnije ne može.
***
Napad na policiju je napad na državu, saopštilo je tijelo koje treba da se bavi zaraznim bolestima.
I dalo punu podršku policiji da nastavi da bije.
Za takve zasluge, trebalo je Trinaestojulskom nagraditi cijeli NKT, a ne samo Institut za javno zdravlje.
Čiji je direktor Boban Mugoša odmah podržao ovo zastiđe od saopštenja zato što se “svako grupisanje i dešavanje koje ima veliki broj ljudi koji mogu uticati na epidemiološku situaciju tiču i NKT -a, u tom smislu sam ja razumio taj stav”…
I među kolegama ostao potpuno usamljen u takvom razumijevanju. Zato što je stvarno teško razumjeti zašto je policija sprečavala širenje epidemije batinajući isključivo opoziciono nastrojene građane…
***
Najava da će ministar zdravlja Kenan Hrapović predložiti baš IJZ za Trinaestojulsku nagradu objavljena je sedam dana ranije.
Zbog borbe protiv korone, naravno, mada je na sve načine pokušao to da zakamuflira. Zato što se najviše državno priznanje dodjeljuje za prošlu godinu, a virusa je u to doba bilo samo u Vuhanu.
Da ostavi predlaganje za narednu godinu – ne bi imalo smisla, glasanje je ovog 30. avgusta, a korona je temelj predizbornog marketinga vlasti.
Zaludu je ministar krečio kako je “veličanstvena uloga Instituta u vođenju epidemije proizvod višedecenijskog iskustva i postepeno i brižljivo biranog kadra”.
Brutalno kršenje zakona nije bilo moguće sakriti, jer se Trinaestojulska za minuli rad zove nagrada za životno djelo. I ne može je dobiti nikakav institut, samo pojedinac. I to tek – 2023. godine.
Ova koju je IJZ dobio zove se godišnja i data je za 2019. Istina, bez ijednog podatka o tome što je tako važno za Crnu Goru Institut uradio prošle godine. Da je riječ o zaslugama iz ove, svjedoči na kraju predloga i sam ministar Hrapović.
– Iskazao je profesionalizam u pripremi za kriznu situaciju…
– Mudar menadžment (…) nije dozvolio da virus upravlja nama, već da mi upravljamo njime…
– Institut za javno zdravlje rukovodio je planom zaštite od širenja korona virusa u našoj zemlji (…), a rezultat je bio izvanredan…
Koliko izvanredan, svjedočile su pune bolnice, izolovani ljudi i gradovi, samo tri sedmice nakon objavljivanja ministrovog predloga. I tri dana nakon dodjeljivanja najvišeg državnog priznanja …
***
A koliko je nagrada bila zakonita, svjedočiće nadam se uskoro pred sudom članovi žirija…
Zbog toga što Zakon o nagradama nije pogažen samo jednom.
Drugi put to je učinjeno dodjelom dvije Trinaestojulske iz iste oblasti. Da to zakamuflira, pokušalo je Ministarstvo kulture.
Dr Ranko Lazović dobio je Trinaestojulsku nagradu za oblast prirodnih nauka – medicina, saopšteno je iz resora Aleksandra Bogdanovića.
A Institut za javno zdravlje? E, on je nagrađen “za izuzetna ostvarenja u oblasti rada i stvaralaštva”.
U oblasti kojih nauka? To nijesu napisali, ali ja nakon svega osnovano sumnjam na – političke.
Kamo sreće da nijesu pisali ni ova obrazloženja, možda bismo tada podrazumijevali da je Institut za javno zdravlje stvarno dobio nagradu za ono što mu se pod imenom podrazumijeva – medicinu…
P. S. “Ima nagrada koje stvarno nagrde i davaoce i dobitnike, takva je odavno i ova najviša državna. Nekad bruku napravi žiri, nekad dobitnici, važno je samo obesmisliti sve”, da citiram malo i sebe, red je. Red bi bio i da sam nešto napisala o trećem dobitniku, ali pristojni ljudi ne komentarišu djelo koje nijesu ni vidjeli, a kamoli pročitali…