Piše: Vukašin Piperović
Zabrinutost dijela građana zbog dešavanja kojima svjedočimo ovih dana – opravdana je. Crna Gora jeste ugrožena. Ali od odlazećih kriminogenih struktura: DPS-a, ANB-a, Uprave policije, vrha Ministarstva odbrane… koje su spremne na sve, kako bi sačuvale vlast. Nemojte nasjedati, niti se zavaravati. Ne brane oni državu! Već sebe od robije. Jedini način da u tome uspiju jeste da se održe na vlasti. Zato i idu toliko daleko da čak i izazovu nerede. U tome koriste svoj oprobani recept, sada u formi, ulivanja straha manjinama od narastajućeg velikosrpskog nacionalizma.
Takođe, ucjenjuju i pritiskaju mnoge opozicionare. Neki od njih su prinuđeni da sa Cetinja i Ulcinja i ostalih gradova gdje DPS ima uporište, dolaze sa porodicama u Podgoricu. Dok, neki opet pričaju o masonima u Vladi. Za ovu operaciju opstanka na vlasti, DPS je upregao veliki broj: regionalnih medija, “nezavisnih intelektualaca”, “slobodnomislećih kolumnista”, koji u Crnoj Gori i regionu treba da stvore i održavaju sliku međunacionalnih trvenja i sukoba u najavi.
Primjer za to i takvo djelovanje vam je Dragan Bursać – čovjek koji je djelovao kao glas razuma iz BiH, a poslednjim izjavama o izborima u CG poništio sve dobro što je uradio. Ako je ikad dobro i radio. Ne smijemo smetnuti sa uma da veći dio zvanične politike vode tajne službe. Opozicija još uvijek nije preuzela vlast. Novac, sva moguća logistika, policija, ANB, vojska, granice… su još uvijek pod njihovom kontrolom.
Takođe, Milo Đukanović je i dalje predsjednik Crne Gore. On je, vjerovatno, dobio određene garancije od Brisela i tajnih službi (BND, MI-6, CIA…), da će mu omogućiti da se u određeno vrijeme povuče. Naravno, ne bez određenih posljedica. S tim, što će one biti znatno ublažene. S druge strane, ljude oko njega (Peđu Boškovića, Duška Markovića, Veselina Veljovića, Dejana Peruničića…) “pušta niz vodu”.
Iz tog razloga oni i režiraju atmosferu straha, šaljući i ispisujući prijeteće poruke našim sugrađanima u Pljevljima – gradu simbolu mira i multietničkog sklada. Opšta svađa i metež u izbornom štabu DPS-a, u kojem je nakon proglašenja rezultata aktuelni predsjednik Crne Gore udario bivšeg ministra pravde – Zorana Pažina (zbog zakona o slobodi vjeroispovijesti, za koji ga je ovaj uvjeravao “da će proći”) i gađao stolicom sad već bivšeg ministra odbrane – Predraga Boškovića, dovoljno govori kakav je delirijum u njihovim redovima.
Milo Đukanović sada sjedi na dvije stolice. Pred očima inostrane javnosti o sebi stvara dojam demokrate i najavljuje odlazak u opozicione klupe. Odnosno, simulira da će ispoštovati sve što je dogovorio sa Briselom – mirnu tranziciju, u zamjenu za garancije. Dok, iza kulisa, u saradnji sa svojom “ekipom iz Granda” i “Mojkovačkim klanom” priprema scenario koji bi trebalo da Crnu Goru dovede do sukoba, kako bi sebe opet međunarodnoj zajednici nametnuo kao “garanta mira i stabilnosti”. Stoga je apsurdna njihova tvrdnja da “patriotski skup u nedjelju”, iza kog stoji Predrag Bošković i ljudi okupljeni oko njega – ne organizuje DPS. Prije svega, zato što su najavu događaja uredno podijelili na svojoj stranici i pozvali ljude iz svih gradova da dođu.
U Crnoj Gori desila se prava revolucija. Iako je dobar dio opozicione javnosti bio skeptičan, dobijena je olovkom. Režim ogrezao u kriminalu i korupciji smijenićemo u miru, demokratski. Ipak, oni se ne mire sa tim. Mi, građani Crne Gore, ne smijemo dozvoliti da im nasilna kontrarevolucija koju spremaju prođe. Životinja je najopasnija kada je satjerana u ćošak. Naš zadatak je da sačuvamo građansku Crnu Goru. Ne dozvolimo im da im haos koji pripremaju “upali”.