Intervju: Demir Hodžić za portal Interview.ba
Demir Hodžić, nekadašnji potpredsjednik Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori, poznat još kao aktivista i borac za građansku Crnu Goru, kako kaže za Interview.ba bio je prinuđen da napusti ovu državu. No, u tome ne vidi ništa čudno, te ističe: „logično je da u zemlji u kojoj vlast nije promijenjena 30 godina budem proganjan“. Za Interview.ba portal govorio je o tome ko je napao Bošnjake u Crnoj Gori i postoji li mogućnost da masovno krenu napuštati ovu državu, zašto su ga „protjerali“, može li nova vlast donijeti promjene, kakva je to ljubav Mila-Vučića-BiH političara, koliko političari iz BiH zloupotrebljavaju trenutnu situaciju u Crnoj Gori…
PARTNERS IN CRIME: “Veliki broj političara i medija u BiH nije stao u odbranu Bošnjaka, već izlizanim političkim floskulama pokušao odbraniti 30 godina star koruptivni sistem Mila Đukanovića. Vjerovatno zbog toga što je veliki broj njih sa Milom već dugo partner in crime”.
INTERVIEW: Prema dostupnim informacijama vi ste MORALI NAPUSTITI Crnu Goru – o čemu se radi?
HODŽIĆ: Više je razloga, a glavni je taj što sam se zadnjih 10 godina borio za promjenu sistema u Crnoj Gori, svim legalnim i legitimnim sredstvima. Bio sam ucjenjivan, hapšen, prijećeno mi je sa raznih adresa, meni i mojoj porodici. Poznat sam kao jedan od lidera i pokretača studentskih i građanskih protesta 2011/12 pod nazivom ‘Vrijeme je’, pokretač i jedan od organizatora protesta 2019 pod nazivom Odupri se ‒ 97000. Na jedne i druge proteste, koji su trajali po pola godine je učestvovalo od 20-30.000 ljudi. Poznat sam i po tome sto sam preko 180 dana svakodnevno, kontinuirano protestvovao ispred Skupštine Crne Gore iskazujući nezadovoljstvo zbog loše socio-ekonomske i političke situacije u Crnoj Gori. Te proteste sam započeo sam, a onda se vremenom pridruzivao sve veći broj građana. Kao pojedinac organizovao sam najviše mirnih protesta u istoriji Crne Gore. Te je logično da u zemlji kojoj vlast nije promijenjena 30 godina budem proganjan. Takođe nisam mogao naći posao u svojoj struci, a ni van nje, jer nisam bio partijski podoban. Mi sad u CG kažemo za taj fenomen ‘teren te ne prepoznaje’.
INTERVIEW: Možda najvažnije pitanje za ljude u BiH – ko stoji iza napada na Bošnjake u CG?
HODŽIĆ: Vjerujem da će na to pitanje odgovoriti nadležni organi kada dođe do zvanične promjenje vlasti. Jer u trenutne nadležne organe građani nemaju povjerenja.
Dovoljno je reći da policija tri dana nije reagovala na napade u Pljevljima. Nije prvi put da se slični slučajevi dešavaju u CG.
INTERVIEW: Možete li reći nešto o tome da li je policija reagovala, da li je neko priveden, šta je rečeno predstavnicima Bošnjaka (znamo da je Abazović odmah obišao Pljevlja), da li je neko od partija koje čine pobjedničke koalicije ponudio da ostane spavati u tim Bošnjačkim kućama?
HODŽIĆ: Kao što rekoh u prethodnom odgovoru, policija je reagovala tek nakon tri dana. U međuvremenu građani raznih nacionalnosti, posebno glasači novoizabrane vlasti su tokom dana i noći stražarili i čuvali objekte Islamske zajednice u više crnogorskih gradova. Tu je važno napomenuti da je drugi napad došao onog trenutka nakon što je Dritan zajedno sa predstavnicima Stranke pravde i pomirenja (stranka Bošnjaka koja je dio građanske koalicije “Crno na bijelo”) razgovarao sa članovima Odbora IZ u Pljevljima. Autentičnih predstavnika Bošnjaka u CG još uvijek nema, kao ni lidera istih. Oni koji su samozvani predstavnici Bošnjačkog naroda u CG odnosno Bošnjačka stranka koja je privjezak Milovog DPS-a je samo reagovala saopštenjem kao i Bošnjački političari u Bosni.
INTERVIEW: Vjerujete li da se može desiti da Bošnjaci budu prinuđeni da napuste CG?
HODŽIĆ: Jako veliki procenat Bošnjaka je već napustio Crnu Goru, odnosno sjeverni dio Crne Gore. I to uglavnom zbog loše ekonomsko-socijalne i političke situacije u Crnoj Gori, nedovoljnog ulaganja u gradove gdje pretežno žive Bošnjaci. Između ostalog, ja sam privremeno napustio Crnu Goru, a moj brat je prije nekoliko dana, kao doktor medicine takođe bio prisiljen napustiti Crnu Goru zbog pritisaka koje je trpio na poslu zbog mog aktivizma, kao i zbog nemogućnosti usavršavanja tj neodobravanje specijalizacije.
INTERVIEW: Da li je potrebno da grupe Bošnjaka ili neki neformalni pokreti nude podršku Bošnjacima u CG?
HODŽIĆ: Potrebno je da Bošnjaci imaju lidera i jedinstven pokret. E tada taj lider i pokret može i treba odlučiti kome, kada i na koji način je potrebna podrška. Ali, u svakom slučaju bilo koji narod u CG, pa i u ovom slučaju bošnjaci, u građanskoj državi trebaju najveću zaštitu i podršku imati upravo od te države u kojoj žive i koju smatraju domovinom.
INTERVIEW: Da li političari u BiH zloupotrijebljavaju ovaj složen i izazovan trenutak u CG?
HODŽIĆ: Veliki broj političara i medija u BiH nije stao u odbranu Bošnjaka, već izlizanim političkim floskulama pokušao odbraniti 30 godina star koruptivni sistem Mila Đukanovića. Vjerovatno zbog toga što je veliki broj njih sa Milom već dugo partner in crime. Pad Mila znači i početak raspada kriminalne hobotnice na Balkanu. Interesantno je naprasno zanimanje političara u BiH za situaciju u CG, posebno onih bošnjačkih političara za koje se ne zna kad su zadnji put posjetili Bošnjake u CG, dijaspori I sl. A odjednom bi željeli da budu njihovi zaštitnici. Uz to nisu spremni da zaštite građane u svojoj zemlji i između ostalog njima omoguće miran i dostojanstven život bez straha od novog rata.
INTERVIEW: Pretpostavljam da pratite medije u BiH – šta možete reći o tome kako izvještavaju o događajima u CG poslije tamošnjih izbora?
HODŽIĆ: Većina medija u prvih par dana je izvještavalo tendeciozno, širilo poluistinite informacije. Nakon toga su odlučili čuti i drugu stranu priče. I sam sam bio primoran da razbijem medijski mrak u BiH po ovom pitanju, prije nekoliko dana.
INTERVIEW: Vjerujem da ste čuli da su i Hrvatskoj nezadovoljni i rezultatima izbora i ovim što se događa io da poručuju da je hrvatska manjina u CG “pogrešno glasala”?
HODŽIĆ: Nezadovoljstvo i zadovoljstvo stiže sa raznih adresa. Odgovor kako i zašto je došlo do toga da hrvatske političke stranke sad neće imati niti jedan mandat treba tražiti u izbornom sistemu ili u dosadašnjem angažmanu tih partija ili njihovih predstavnika.
INTERVIEW: Sada je već sasvim izvjesno da će doći do promjene vlasti u CG, no djeluje da ove tri koalicije nisu baš politički srodne – možete li objasniti te veze i šta je to novo što bi Crnoj Gori mogla donijeti nova vlast?
HODŽIĆ: Ovo je trenutak kad ta politička nesrodnost nije toliko bitna ako se bude definitivno išlo sa formiranjem Ekspertske vlade. Ekspertska vlada podrazumijeva da njome upravljaju uglavnom nestranačke ličnosti shodno svojim sposobnostima i iskustvu. A ta i takva vlada je upravo jedan od uslova koji su svi prihvatili. U CG ima dovoljno građana, partija, organizacija koje ne bi dopustile da Crna Gora ode u pogrešnom smjeru. Šta bi mogla donijeti nova vlast ćemo vidjeti u narednom periodu. Iako sam srećan što je došlo tj što će doći do promjene vlasti, opet sam i oprezan kao građanin dok ne vidim te promjene.
INTERVIEW: Postoji li mogućnost da se na ovoj strani gdje su 41 ruka pojavi neki “preletač”, koliko su čvrste ove tri koalicije?
HODŽIĆ: Na prvom skupštinskom zasijedanju predsjednik Crne Gore Milo Đukanović predlaže za mandatara partiju sa najviše glasova, a to je Milov DPS, koji ima pravo da pokuša da pored tradicionalnih koalicionih partnera sa kojima ima 38 mandata, napravi političu korupciju i kupi potreban broj mandata tj poslanika. To nije nemoguće jer su to radili i ranije. Međutim, u ovom trenutku taj koji bi se prodao bi morao odmah da se seli iz Crne Gore, jer bi to značilo veleizdaju. Ovo je trenutak koji se dugo čekao tj da se vlast smijeni mirnim putem odnosno izborima. Podsjetimo, Milo Đukanović je prije 30 godina došao na vlast preko protesta, a ne putem izbora. Ovdje je još bitno naglasiti da nova vlast za sad nije računala na dva mandata SDP (procrnogorske partije) koja je ovih dana odlučila da neće ići sa Milom u koaliciju, to znači da nova vlast za sad može imati 43 mandata. Moguće je da se priključi još jedna albanska stranka sa jednim mandatom. Nakon što DPS ne uspije da formira vladu, onda druga najveća partija tj u ovom slučaju koalicija “Za budućnost Crne Gore” dobija pravo na formiranje Vlade. Cijeli proces, uz opstrukcije može da traje do januara naredne godine.
INTERVIEW: Andrej Nikolaidis tvrdi da su neke od vođa tih opozicionih koalicija ljudi koji su do nedavno bili bliski saradnici Mila Đukanovića – da li je to tačno?
HODŽIĆ: Neki su bili bliski Milovi saradnici, ima istine. Neki su možda još uvijek. Ali to ćemo vidjeti narednih dana. Imajte u vidu da imamo ovako loše sisteme na Balkanu jer uvijek dio opozicije ide na ruku vlasti svojim slučajnim ili namjernim izjavama, potezima, upravo od strane tih ‘spavača’.
INTERVIEW: Znate da političke snage u Srbiji koje nisu bliske Aleksandru Vučiću i naprednjacima “navijaju” da ove tri koalicije ne uspiju da se dogovore oko vlade – kako to komentarišete i može li se zaista desiti da se ne uspiju dogovoriti oko podjele vlasti?
HODŽIĆ: U balkanskoj politici je sve moguće. Ali trenutno su ove tri koalicije itekako čvrste u stavovima da zajedno promijene ovu vlast i nadam se politički sistem.
INTERVIEW: Kako komentarišete izjave iz Makedonije da je ovo “Vučićeva pobjeda”?
HODŽIĆ: Slične izjave su došle sa raznih adresa. Međutim ja to percipiram na drugačiji način. Jer trebamo svi biti svjesni da su Milo i Vučić u jako dobrim poslovnim, prijateljskim i političkim odnosima. Isto tako, njih dvojica su dobrim odnosima sa vlastodršcima u regionu, pa i sa ovima u BiH. Iako oni to ponekad u medijima pokušavaju prekriti.
INTERVIEW: Koliko znate o vezama čelnika ove tri koalicije sa Aleksandrom Vučićem i Naprednjacima u Srbiji?
HODŽIĆ: Kao što rekoh, veće i jače su veze Mila sa Vučićem nego ovih koalicija. Istina je da dio koalicije Za budućnost Crne Gore koju nazivaju prosrpska sa Crnogorcem na čelu nje, u dobrim odnosima sa Vučićem. Ali ti koji su u dobrim odnosima sa Vučićem su upravo oni spavači koji su potajno i u dobrim odnosima sa Milom.
INTERVIEW: Jedan broj ljudi u BiH su skloni vjerovati da je nemoguće da se u CG događaju ovakvi incidenti jer je CG članica NATO saveza – šta zapravo znači CG u NATO savezu i Crnogorcima i NATO-u?
HODŽIĆ: Ovo su unutrašnja pitanja. NATO na ta pitanja može indirektno da utiče. Ako bi došli do napada neke zemlje na CG, onda bi NATO mogao i direktno da utiče. U svakom slučaju ovi sporadični incidenti su upravo produkt loše vladavine Mila Đukanovića. On je vladao na račun nacionalnih podjela. Incidenti vjerske, rasne netrpeljivosti se dešavaju i u zemljama kolijevkama demokratije, drugim zemljama koje su članice NATO, nažalost.
INTERVIEW: Kako biste opisali CG ovom trenutku? Đukanovića optužuju za svašta, ali kažu da je ipak zemlju uveo u NATO i doveo “pred vrata EU” – kako se živi u CG?
HODŽIĆ: CG u narednim mjesecima, ima priliku da sa novom vlašću ubrza proces ulaska u EU. Jer upravo je loša vladavina DPS i satelitskih partija zadnjih godina držala Crnu Goru pred vratima EU nespremnu da zakucaju na ta vrata jer su sa sobom nosili na leđima mnogo kriminala i korupcije, nerasvijetljenih ubistava novinara, gušenje medijskih sloboda, iseljavanje građana, nepotizam, ugrožavanje građanskih prava i sl. CG se nalazi u izazovnom istorijskom trenutku. Ovo je početak kraja loše vladavine Mila Đukanovića. Ali i početak jačanja građanske Crne Gore, jačanja ekonomskog razvoja. Ovo je prilika da se kriminal i korupcija svedu na najmanji mogući nivo. U Crnoj Gori se živi kao u ostalim zemljama Balkana, više-manje isto. Nekoliko procenata elite crpi državne resurse i uživa u istim. Oni koji podržavaju te i takve nešto krpe, snalaze se, otplaćuju kredite tj životare, i imamo one koji jedva preživljavaju…
INTERVIEW: Šta bi trebali biti prioriteti nove vlade?
HODŽIĆ: Prije svega, najbitnije je da ta vlada bude sastavljena od sposobnih ljudi, menadžera i lidera iz raznih oblasti, a ne partitokrata koji su jačali partitokratski sistem vladavine i uništavali CG. Crna Gora je jako zadužena država. Loša turistička sezona je itekako uticala na ionako oslabljen budžet od strane oligarha na vrhu. Jedan od prioriteta bi trebao biti iskorištavanje prirodnih resursa koje CG ima. Smanjiti uvoz, povećati izvoz. Osloniti se na domaću proizvodnju. Donijeti zakon o porijeklu imovine. Uvesti porez bogatima. Truditi se da se što manje zadužujemo, iako će to biti jako teško. Poništiti ugovore loših privatizacija. Analizirati gdje su pare iz državne kase najviše curele. Podizanje građanske svijesti, podizanje sistema moralnih vrijednosti. Dati bezkamatne kredite i druge podsticaje svim onima koji žive ili žele da se vrate na selo. Samim tim bi se bolje koristili prirodni resursi i stvarala prilika za veći izvoz poljoprivrednih i drugih proizvoda. Omogućiti mladim ljudima da odmah nakon studiranja dobiju posao. Te mlade ljude takođe kroz bezkamatne kredite podržati u formiranju porodice, kupovine stana i sl. Znači, ona finansijska podrška koja je do sad išla partitokratama sad treba ići mladim i sposobnim koji će svojim radom, trudom , znanjem doprinijeti ekonomskoj stabilnosti države. Neki od prioriteta bi trebao biti reforma u sudstvu i policiji. Na čelu tih institucija staviti nekorumpirane, znavene, hrabre ljude, spremne da se suoče sa onim sa čim se njihovi prethodnici nisu smjeli i htjeli suočiti.
INTERVIEW: Da li je i ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti zaista jedan od prvih prioriteta i zašto, šta je tako sporno u tom zakonu?
HODŽIĆ: Koliko sam shvatio taj zakon će nova skupštinska većina poništiti. Ali i formirati radnu grupu eksperata u kojoj će biti pravnici i predstavnici svih vjerskih zajednica u CG, kako bi se napravio zakon jednak i koristan za sve vjerske zajednice, za sve građane.
INTERVIEW: U ovim pobjedničkim koalicija ima više mladih visokoobrazovanih ljudi sa bosanskohercegovačklm diplomama – kakve su vam veze sa političarima u BiH i koje su to opcije na koje se “oslanjate” ili na čiju podršku i saradnju računate?
HODŽIĆ: Smatram da su kod velikog broja partija u regionu potrebne korjenite reforme. Političku situaciju u BiH ne poznajem toliko dobro kao onu u CG. Jasno mi je da je narod nezadovoljan, ali još uvijek nedovoljno spreman i hrabar da se izbori za promjenu. Trenutno radim na širenju mreže kontakata kad su u pitanju političari u BiH i regionu. Uglavnom poznajem mlađe generacije kod kojih još uvijek vidim nedovoljno bunta i samopouzdanja da uzmu stvar u svoje ruke. Iako mislim da shodno njihovom znanju, sposobnostima oni to mogu. Vjerujem da ćemo uz zajedničku saradnju stvarati bolje uslove za život za cijelo čovječanstvo, a krenuvši od poboljšanja stanja u našim državama.