Posle decenija bijede Vajmara, Hitler je od Njemačke napravio monoteističku šizofreniju koju su nakon rata dodatno sahranili zapadnjaci i Sovjeti. Od 1914. pa do 1990., zemlja je proživjela neizmjerni haos i more grešaka – cijelo vrijeme je Njemački narod pokazivao neviđen talenat za fratricid, za naivnost i izdaju, za poltronstvo i špijanje – rekao bi čovek, ponašali su se baš kao i mi, nekako “balkanski”.
Ali oni su narod koji nikad ne nauči. Za skoro vijek grešaka i podjela, Njemačka je riješila da se izdigne sa decenijama praštanja, razvoja i rada. Uz to su javno isklesali sve greške svoje prošlosti da se nikad ne bi ponovile, vukući naprijed ne samo svoj teret već i čitav kontinent koji se od raspada SSSR i dekadencije Amerike pogubio kao rejver na after u doba Korone.
Meni ih je lično veoma žao, i baš su me razočarali… Mi smo nakon usiljenog perioda zajedničkog života i bezbožnog gadluka Jugoslavije (iako svi govorimo isti jebeni jezik i izgledamo isto), ipak shvatili da su feudalne i nacionalističke tekovine mnogo bitnije od jedinstva i tolerancije.
Jel’ moguće jbt da ti Njemci ne žele da povrate carstvo Barbarose Silnog, da tu trpe sad nekakve teritorijalne pretenzije Čeha i Lombarda? Pa kakvi bi oni to Srbi bili kad su zaboravili svoje Kosovo bre, kolijevku svega Tevtonskog – Pomeraniju, Prusiju i Sileziju u kojima se danas kote Poljaci? Jel’ moguće da njihova Torcida ne plače za Konradom kao ovi u Splitu za Zvonimirom? Da im vlada nije rekla da je Sieg Heil stari germanski pozdrav i da nije za kaznu? Za dom totalno nepsremni…
A tek propuštena rehabilitacija Himmlera i Eichmanna… Ipak su oni nosili krst oko vrata i polagali nacističku zakletvu sa dignuta tri prsta – a ja nijednom nisam vidio ni Đurišića, ni Pavelića a ni Dražu sa dignutim prstima ili križom. Ali ih bar zato stalno gledam na majicama – što me ledžit smorilo, jer bih ja baš volio sledeći put kod one glavne katedrale u Berlinu da kupim majicu “S.S. Tontenkopf” divizije kao što mogu Dinarske divizije ispred crkava ovuda. Čak su im i muslimani neozbiljni, ‘ladno najviše Berlinskih Osmanlija živi u kvartu barova i klubova, a mjesto se zove – KREUZberg!
Ne znam, evo ne znam Njemci. Neka vam je sa srećom ovih 30 godina i još jedno 15 kao mi nekad, sekularizma, egalitarijanizma i kulturne emancipacije – ali iskrena sreća i budućnost vas čekaju u prošlosti, uz Arnulfa Karolingijskog, Mitropoliju Augsburško-Primorsku i par krstaških pohoda. E viva!