Tokom jedne od skorašnjih orgija u svetilištu političkog života Crne Gore, ako još postoje hendikepirani koji vjeruju da Skupština to jeste, odigrao se događaj koji bi samo greškom mogao da zasluži veliko početno „D”, tako često korišćeno u filozofiji. Naime, iz erotokozmičkog kolopleta uobičajenih budalaština, iskočila je jedna poslanica koja je zamislila da bi bilo dobro pokazati sopstvenu erudiciju i oratorski dar time što će s vremena na vrijeme ispaliti poneko ime iz istorije društvenih nauka. Da zanemarimo sada što je pominjanje mislilaca, teoretičara, filozofa u Skupštini Crne Gore ravno traženju poštenja u najstarijoj profesiji, predmetna poslanica je uspjela da čak i to svede na nivo dostojan vaše političke scene.
Naime, poslanica je analizirajući retrospektivno nesreće koje su nas zadesile, kazala da su za sve krivi narativi i konstrukti, ali i spinovanje javnog mnjenja. I to spinovanje metodama Maršala Meklauna. Hajde da ponovo ostavimo po strani što su taj teoretičar i takođe pomenuti Valter Lipman osnovna škola promišljanja medija (očito je to plafon intelektualnih uzleta u mrijestilištu političkog života), problem je čisto jezičke prirode. Ovaj dopisnik iz Praga kao osoba koja je cijelim bićem u akademskoj sferi djelovanja, pomislio je na tren da je u pitanju greška poslanice, ali nije bio u pravu. U njezinoj izvedbi pok. Maršal je uporno Meklaun, iako mu je prezime nađenuto u osvit posljednjeg džentlmenskog rata bilo Mekluan (McLuhan).
I tako, u želji da dominira, klaun pomenu Meklauna. Nakon toga, nije uopšte bitno šta je izrečeno. Nije bitan apsolutni nedostatak smisla u govoru poslanice. Pa čak nije bitan ni onaj ultimativni nekrofilski motiv da odsustvo političke ideje i odgovornosti zamaskira navodnom ekspertizom. Najveći spin metodama Meklauna leži upravo u pokušaju da se indirektno pokaže: e ja sam na višem nivou od vas. Uvažena poslanice, niste na višem nivou, nego ste isti i sa nesvršenim srednjoškolcima, i sa neuspjelim šoferima, i sa ogavnim ratnim huškačima, i sa livadskim Homerima, kakvih tamo itekako ima.
Jer dok god Mekluan bude Meklaun moći ćemo da potvrdimo validnost njegovog diktata: „Politika nudi odgovore jučerašnjice na pitanja današnjice”. U prevodu, umjesto što je u kontinuitetu pogrešno izgovarala njegovo prezime i isprazno tumačila ideje, bolje da je u skladu sa našom jučerašnjicom zapjevala:
„A Meklaun kad me srete
gađaće me iz Berete.
I ja njega Božja vjera
iz skupštinskog revolvera.”
