Splitskog fizičara i naučnika Ivicu Puljka javnost je upoznala kao člana tima koji je 2012. godine otkrio Higgsov bozon, čovjeka koji je ostvario više naučnih otkrića i priznanja na međunarodnom nivou, ali i jednog od članova vodstva stranke Centar.
Puljak je redovni profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Univerziteta u Splitu, i jedan od članova internacionalnog tima na CERN-u, međunarodnoj instituciji za nuklearna istraživanja sa sjedištem u Švicarskoj.
U veoma ugodnom razgovoru s Ivicom smo se dotakli mnogih tema. Govorio je kakav će svijet biti za 100 godina, hoće li nas roboti zamijeniti, šta on misli o Bill Gatesu, da li je korona početak bioloških ratova, kako se prilagoditi svijetu u kojem vlada tehnologija…
Vi ste naučnik i političar, no ko je Ivica u slobodno vrijeme, i ko je tu koga odabrao – Vi nauku ili ona Vas?
– Moram priznati da imam malo slobodnog vremena, a puno interesa, i to vrijeme uglavnom provodim s porodicom, a volim i sport, poput trčanja, košarke i nogometa, slušanja i sviranja muzike, čitanja i pisanja knjiga, gledanja filmova i serija. Veza nauke i mene je tipična ljubavna priča. Nauku sam vjerojatno uvijek volio, ali toga nisam bio svjestan. U vrijeme kad sam bio učenik i birao svoju budućnost nikad nisam pomišljao da ću biti naučnik. I to iz jednostavnog razloga što sam mislio da ja za to nisam niti dovoljno pametan niti sposoban. Mislio sam da su naučnici neki supermeni i da za tako nešto nemam nikakve šanse. Kad sam upisao fakultet, moja ideja je bila da ga nekako završim, ako to uopće uspijem, i da se onda zaposlim negdje kao inženjer i živim lijepo i ugodno. Tokom fakulteta sam puno radio, jer sam mislio da to treba da ga uopće završim, ali sam počeo dobijati odlične ocjene i nakon nekog vremena shvatio da to i nije strašno teško ako se puno trudiš. I tako sam, malo pomalo, postao naučnik. I ostvario onaj svoj san da živim lijep život. Ugodan je ovaj dio oko nauke, ali je zato ovaj oko politike jako težak i neugodan, ali valjda tako treba biti, da se čovjek previše ne opusti.
Dio ste istraživačkog tima koji je otkrio Higgsov bozon. Na internetu postoje mnoga objašnjenja o čemu je riječ, ali su prilagođena onima koji se bave naukom. Kako biste to pojasnili da Vas svi razumiju?
– Higgsov bozon je jedna čestica, čijim postojanjem smo razumjeli kako su sve ostale čestice, od kojih je izgrađen cijeli svemir, dobile svoju masu. Prema najuspješnijom naučnom teorijom svih vremena, koja se zove Standardni model fizike elementarnih čestica, i koja nam objašnjava da se cijeli svemir sastoji od 12 čestica, 12 antičestica i 4 sile kojima te čestice međusobno djeluju jedna na drugu, sve te čestice ne bi trebali imati masu i trebali bi se gibati brzinom svjetlosti. A to se očigledno ne događa oko nas: čestice imaju masu, jer sve oko nas ima masu, a ne gibaju se brzinom svjetlosti. Sada znamo i zašto: u prirodi postoji takozvano Higgsovo polje, koje se, nakon samog početka svemira, prije skoro 14 milijardi godina, zamrznulo na određenu vrijednost. Ovih 12 čestica i antičestica se giba kroz to polje, neke sporije, a neke brže i tako dobiju svoju masu. Slično kao što i mi, kad se gibamo kroz vodu naizgled imamo veću masu nego kad se gibamo kroz zrak, jer voda pruža veći otpor gibanju. Higgsov bozon je samo koncentracija tog Higgsovog polja, što smo i dokazali njegovim pronalaskom 2012. godine u CERN-u u Ženevi.
Vi ste i profesor na Univerzitetu u Splitu, gradu u kojem ste i rođeni, iako ste znanje stjecali širom svijeta. I osim što prenosite znanje iz nauke, čemu još učite studente? Čini se da naučnici prije svega moraju biti dobri ljudi, kako svoja istraživanja ne bi zloupotrijebili…
– Osim samo nauke pokušavam studentima proširiti vidike, prenijeti optimizam i entuzijazam za znanjem, ohrabriti ih da svijet oko sebe sagledavaju kritički, da uvijek za sve traže dokaze, da postanu građani svijeta, da svoje znanje umnožavaju dijeleći ga s drugima, da sarađuju s kolegama i grade sve bolji svijet na istim onim temeljima na kojima je sagrađen ovaj moderan svijet, a to su znanje, razum i humanizam. Da, zaista, ja ih učim i da budu dobri ljudi, i da to slobodno, svojom voljom odluče. Ne zato što bi se nekoga bojali ili da bi ih za to neko nagradio, nego zato što to zaista oni žele.
Zloupotrebljavanje nauke nije novost, nažalost. Posljednjih dana stigle su brojne optužbe na Billa Gatesa. Koliko ima istine u onome što čitamo u svjetskim i domaćim medijima i vjerujete li mu Vi?
– Mislim da je Bill Gates pozitivna osoba i da u ovim optužbama i teorijama zavjere nema niti malo istine. On je čovjek koji je svoje bogatstvo stekao razvojem novih tehnologija, a kojima se služi jako veliki broj ljudi i danas to bogatstvo koristi kako bi pomogao čovječanstvu. On je primjer bogatog čovjeka koji se brine za svijet i odgovorno se ponaša prema ostatku čovječanstva.
Otkako se pojavio koronavirus zajedno sa njim su stigle i brojne teorije da je strateški napravljen i da je začetnik biološkog rata. Slažete li se ili mislite da su takva razmišljanja više senzacionalistička nego realna?
– Mislim da su takva razmišljanja nerealna i da su dio teorija zavjere koje nemaju smisla. I prije je bilo sličnih virusa, a vjerojatno će ih biti u budućnosti. Mi se trebamo organizirati i boriti protiv njih, kako bismo sačuvali normalan način života i dalje nastavili graditi sve bolji svijet.
Da li će poslije koronavirusa biti novih virusa i hoćemo li biti u prilici da se odbranimo. Odnosno, vjerujete li da su vakcine za COVID-19 rješenje, da će nas vratiti životu bez distance?
– Vjerujem da su vakcinisanje i nove generacije lijekova rješenje za COVID-19 i zaštita protiv novih virusa koji će se sigurno pojaviti u budućnosti. Dobra vijest za sve nas je da je svijet sve ujedinjeniji i da sve više dijelimo znanje, jer je znanje upravo najbolja odbrana protiv svih pošasti i jedino nam ono može omogućiti da što prije nastavimo s normalnim životom.
Kakva će biti zdrastvena njega u budućnosti. Kako ćemo moći prepoznati simptome bolesti i kako ćemo se liječiti?
– Zdravstvena njega budućnosti će biti sve više personalizirana i prilagođena nama. Oko sebe ćemo imati sve više senzora i uređaja koji će pratiti stanje našeg organizma, prepoznavati simptome bolesti, čak i prije nego ih mi sami osjetimo, te će predlagati tretmane prilagođene samo nama. Naravno, ima to i svojih opasnosti i ako se na vrijeme ne prilagodimo napretku tehnologije, moguće je da ćemo postati preopterećeni mogućim i realnim bolestima, s kojima se lično nećemo moći dobro nositi. Zato je jako važno započeti diskusije o suživotu s tehnologijom i kako sav taj napredak iskoristiti za naše dobro. To je uostalom ovo što radi Bosnia & Herzegovina Futures Foundation.
Izjavili ste da je svijet bolji nego ikad prije pa Vas moram zamoliti da pojasnite kako i zašto, s obzirom na to da vjerujem kako se većina ne slaže? Odnosno, možemo li biti zadovoljni današnjim stanjem u svijetu i ima li mjesta pesimizmu?
– Ovo su dva vrlo važna pitanja. Da, zaista, svi podaci o napretku svijeta u posljednjih nekoliko stoljeća godina pokazuju da je danas svijet bolji nego ikad prije. Naime, nikada na svijetu nije bilo manje gladi, siromaštva, nasilja, nepismenosti i nikad ljudi nisu živjeli sretnije, zadovoljnije, zdravije i dugovječnije. A najzanimljivije od svega je ako pogledate trendove u posljednjih par desetljeća i pokušate iz njih pretpostaviti kako će svijet izgledati za 100-injak godina. Znate šta zaključite? Da za 100-injak godina na Zemlji neće biti siromašnih, gladnih i nepismenih ljudi i da praktički više neće biti nasilja. To će biti svijet naše djece i unuka. To će biti svijet kakvi su sanjali svi pjesnici u historiji ljudskog roda. Zašto je važno ovo razumjeti? Zato što je važno shvatiti da je danas svijet bolji nego ikad prije, jer su temelji modernog svijeta razum, znanost i humanizam. I da s tim temeljima svijeta nema nikakvih problema. Sve što treba je učvrstiti ih i nastaviti svijet i dalje graditi na njima.
S druge strane, odgovor na vaše drugo pitanje je: ne, mi ne trebamo biti zadovoljni današnjim stanjem u svijetu. Jer dokle god na svijetu ima jedna gladna osoba, mi s tim svijetom ne smijemo biti zadovoljni. Jedna jedina gladna osoba na kugli zemaljskoj je sramota za cijeli ljudski rod. Zato trebamo i dalje nastaviti graditi svijet na temeljima razuma, nauke i humanizma te izgraditi svijet u kojem neće biti ni gladnih, ni siromašnih niti nepismenih. Mi, ljudi, to možemo, a ja mislim da i hoćemo. I zato nema razloga biti pesimističan
Jesu li ljudi sretniji i zadovoljniji danas, i koliko je važna promjena perspektive?
– Da, istraživanja pokazuju da su ljudi danas sretniji i zadovoljniji nego ikad. A znate kako to znamo? Pa pitali smo ih. U istraživanjima su naučnici pitali ljude je li se osjećaju sretno i zaključak je, naprimjer, da se 83 posto građana Evropske unije osjeća ili sretno ili vrlo sretno. A zanimljivo je da osjećaj sreće kod ljudi raste iz godine u godinu. To nam zaista dokazuje da je svijet iz dana u dan sve bolji i bolji. Takva, optimistična perspektiva, je ne samo dobra, nego je i tačna. Znam da ova retorika ovih mjeseci izgleda malo nerealno, ali će se svijet uskoro, zahvaljujući znanju, nauci i tehnologiji vratiti u normalu i nastaviti s napretkom.
Mi, kako ste kazali, živimo u eri ubrzanja. Pa kako živjeti na rijeci koja brzo teče? Možemo li pratiti tu brzinu?
– Ovaj svijet je sve brži i brži. Razlog tome su tehnologija, globalizacija i klimatske promjene. I meni se, zaista, ponekad čini da je to i prebrzo i najradije bih rekao svijetu da malo stane da se ja odmorim. Ali svijet neće stati. On će se kretati sve brže i brže, kao neka brza rijeka koja ne staje. A jedini način kako ploviti po rijeci koja brzo teče je da se krećete istom tom brzinom. Ako stanete, past će te. Zato proširite vaše vidike, povežite se sa svijetom, upoznajte i koristite nove tehnologije i nemojte se bojati, nego učite, jer što više znate manje ćete se bojati.
Klimatske promjene ili umjetna inteligencija, šta nam više prijeti? I hoćemo li kao čovječanstvo preživjeti umjetnu inteligenciju, odnosno, hoće li roboti zamijeniti ljude?
– Klimatske promjene su zaista veliki i realan problem, koji je prerastao u veliku krizu. Ne postoji niti jedan ozbiljan čovjek na Zemlji koji tako ne misli i koji se ne slaže s činjenicom da je to problem koji smo uzrokovali mi, svojim neozbiljnim i neodgovornim ponašanjem prema okolišu. Ali tračak nade i optimizma možemo tražiti u činjenici da je to problem, a mi smo i prije imali probleme, koje smo rješavali i riješili jedino i isključivo znanjem i suradnjom. Krizu klimatskih promjena ćemo ili riješiti ili ćemo se morati prilagoditi.
Umjetna inteligencija ili općenito govoreći naš suživot s tehnologijom je možda i najveći izazov u historiji. U ovisnosti o tome kako na njega odgovorimo zavisi budućnost naše djece i unuka. Mi smo danas svi neka vrsta kiborga – kombinacije biologije i tehnologija. Svi mi koji imamo plombu u zubu, nosimo naočale ili koristimo mobitele, koristimo tehnologiju da bismo poboljšali svoje biološke karakteristike i zbog toga smo kiborzi. Ta integracija s tehnologijom će se nastaviti, nekad brže, neka sporije, ali je neminovno. I neće nas zamijeniti roboti, nego ćemo se mi integrirati s tehnologijom. Ako proces integracije s tehnologijom bude postupan onda ćemo svoje intelektualne i fizičke osobine povećati do neslućenih granica, ali to neće biti bića slična nama, nego sličnija onome što mi iz sadašnje perspektive zovemo robotima.
Ali će to biti naša djeca, vjerojatno bolji, odgovorniji i suosjećajniji “ljudi” nego što smo mi danas. Ako se tako dogodi, već sada možemo biti sretni i ponosni što smo bili dio tog procesa. Drugi, nepovoljni, scenarij je da stvorimo neku vrstu umjetne inteligencije koja će moći stvarati drugu umjetnu inteligenciju i da ta nova vrsta bića ima skroz druge ciljeve nego mi ljudi i da nam to sve zajedno izmakne kontroli, te da nas izbrišu s lica Zemlje da mi niti ne primjetimo. Taj scenarij je zastrašujući, ali moguć, ako se njemu dovoljno ozbiljno i odgovorno ne posvetimo. Dobra vijest je što se to neće dogoditi uskoro i možda imamo dovoljno vremena da ga spriječimo. Zato je diskusija o tome možda i najvažnija diskusija u povijesti svijeta i u nju se svi trebamo uključiti.
Rekli ste, osvrćući se na to šta nas čeka u budućnosti, kako mi više nećemo ovisiti o našim osjećajima i osjećanjima jer ćemo koristiti algoritme za sve važne događaje u životu – gdje ćemo se zaposliti, koga ćemo oženiti… Zar svijet bez emocija i empatije nije mrtav svijet?
– Neće to biti svijet bez emocija i empatije, već svijet u kojem su i emocije i empatija usmjereni za dobrobit pojedinaca, kao i za dobrobit cijele prirode. Emocije u biti i jesu algoritmi koji se izvršavaju u našem tijelu, a koje je evolucija razvila i optimizirala kroz dugi niz godina. Boljim razumijevanjem ovih algoritama i korištenje drugih sličnih algoritama možemo i te kako profitirati i biti sve bolji, sretniji i zadovoljniji ljudi. Mislim da će se tako i dogoditi. Mi to već koristimo u svojim životima, upotrebljavajući razne tehnološke uređaje i algoritme. Radi toga nismo lošiji ljudi, nego dapače, sve smo slobodniji, sretniji i zadovoljniji.
Televizor će znati kad nam je bilo dosadno, kad smo se smijali. Svi uređaji će sve znati o nama. Gdje je tu privatnost. Neće li to biti i opasnost za čovječanstvo ako oni koji sve to kontrolišu znaju koje su nam slabosti, vrline, mane…?
– Svaka tehnologija, pa i svako znanje, sa sobom nosi izazove i opasnosti. Na nama je da ih, kao pojedinci, ali i kao društvo, iskoristimo za dobro, a da ove loše mogućnosti minimiziramo ili skroz izbjegnemo. To ćemo postići ako znanje i razum postavimo kao temelje našeg ličnog djelovanja, ali i kao temelje naših društvenih uređenja. Moderne i uspješne nacije i zemlje to rade i trebamo se ugledati na njih.
Nauka će nas napraviti građanima svijeta. Ili se zbog sve većeg korištenja tehnologije pretvaramo u “robote”?
– Da, tačno, nauka je univerzalna i pripada cijelom svijetu. Nema nacionalnih nauka. Naučne ideje nemaju spol, rasu, religiju ili kulturu. One pripadaju svima. Ja često govorim djeci da će, ako odaberu postati naučnici, malo po malo postati građani svijeta. To je izvrsna novost, jer uz to dolazi i osjećaj da se dobro osjećate bilo gdje u svijetu, jer je svako mjesto u svijetu i vaše mjesto. Vaši vidici su tako široki da je cijeli svijet vaš. Ako se jednog dana, u dalekoj dalekoj budućnosti i pretvorimo u kombinaciju biologije i tehnologije, koja je sličnija robotima nego nama, bit će to dobri roboti. Ne trebamo se toga bojati.
Jesmo li sami u svemiru?
– Ne znamo. Možda jesmo, možda nismo. Svemir je ogroman. U našem vidljivom svemiru ima oko 100 milijardi galaksija, od kojih svaka ima oko 100 milijardi zvijezda, što znači da u njemu ima oko 10 hiljada milijardi zvijezda. A nedavno smo saznali da svaka zvijezda u prosjeku oko sebe ima po jedan planet, pa znači da toliko otprilike ima i planeta. Da vam dočaramo koliko je to velik broj, toliko otprilike ima zrnaca pijeska na svim plažama na cijeloj Zemlji zajedno. Dakle, zamislite, onoliko koliko ima zrnaca pijeska na svim plažama na cijeloj kugli zemaljskoj zajedno, toliko ima planeta u vidljivom svemiru. I zaista je teško zamisliti da smo mi jedina napredna civilizacija na svim tim planetama.
Ali, s druge strane, moguće je da jesmo sami. Ili je moguće da smo mi prva razvijena civilizacija u svemiru. Druge se još nisu stigle razviti, a možda i hoće, jednog dana.
Za sada, kako nismo još nikad dobili niti jedan signal od neke druge civilizacije, možda je vjerovatnija ova druga hipoteza, da smo ili sami u cijelom svemiru, što je jako tužno, ili da smo možda prvi, što je malo manje tužno.
Kakav će svijet biti za 100 godina? Hoćemo li doživjeti humanizam i renesansu?
– Mi danas živimo najbolje plodove humanizma i renesanse. Kao što sam već rekao, moderni svijet je utemeljen na nauci, razumu i humanizmu i danas je najboljem stanju ikada. Naravno, nije idealan i treba biti još puno bolji, ali je bolji nego ikad prije. I treba ga nastaviti graditi na tim istim temeljima. Ako tako nastavimo, za 100-injak godina na svijetu neće biti gladnih, siromašnih i nepismenih ljudi, a ljudi će biti sve zdraviji, sretniji i dugovječniji. Bit će to svijet kakav su sanjali svi pjesnici u povijesti ljudskog roda, a neka nas raduje činjenica da će to biti svijet naše djece i unuka.
Hoće li novac uvijek pokretati svijet?
– Novac je jedan od važnih faktora u životu ljudi. Ne treba to ni preuveličavati niti umanjivati. On je pokretač za mnoge važne procese u životima pojedinaca i u cijelom društvu. Naravno, ne smije biti jedini pokretač i jedini cilj u životu, ali je važno da ga ljudi imaju dovoljno za normalan i sadržajan život. Istraživanja pokazuju da su ljudi koji imaju više novca sretniji, što nije čudno, jer tako možete zadovoljiti više osnovnih, a i viših, životnih potreba. Naravno, i to ima svoje granice, a to je negdje oko 70.000 dolara godišnje. Ako imate puno više novaca od toga, nećete biti puno više sretni. Važno je graditi društvo u kojem sve više ljudi imaju zadovoljeno sve više potreba i time će biti sretniji i zadovoljniji.
I za kraj, šta je trenutno u fokusu Vaše pažnje, kakvim istraživanjima se bavite?
– U ovom periodu svoje karijere bavim se dalje istraživanjima u vezi s Higgsovim bozonom, sudjelujem u istraživanjima ekstremnih procesa u nekim svemirskim tijelima u području fizike koji se zove astročestična fizika, te radim na konstrukciji i izradi nove generacije instrumenata za detekciju čestica na akceleratoru u CERN-u. Pored toga nastavljam rad na popularizaciji i promociji nauke, s posebnim naglaskom na širenju naučnih ideja i optimizma djeci i mladima.
Merima Čustović/faktor.ba