Piše: Miloš Krivokapić
U društvu lovaca sakupljača komunikacija je bila usmena, empatija je bila vezana za plemensko krvno srodstvo i važila je mitološka svijest.
Kada je stvoren poljoprivredni višak komunikacija je postala pisana, dok se empatija proširila sa krvnih veza na religijski identitet, jer su hrišćani počeli da se empatišu sa hrišćanima, muslimani sa muslimanina i itd, pa je to dovelo do stvaranja teološke svijesti.
Tokom prve industrijske revolucije u 19. vijeku štampana komunikacija je doprinijela nastanku nacionalnih država, empatija se dalje proširila među ljudima koji su imali isti nacionalni identitet – Amerikanci su počeli da se empatišu sa Amerikancima, Njemci sa Njemcima, Japanci sa Japancima, te je tako nastala ideološka svijest.
Tokom druge industrijske revolucije prožete telefonskom komunikacijom, empatija se širila preko nacionalnih granica, povezujući ljude sa drugim ljudima i živim bićima, te je nastala psihološka svijest.
U savremenom dobu komunicira se preko društvenih mreža na globalnom nivou, pa se i empatija tako širi, a glavni izazov postaje odnos čovjeka sa prirodom putem održivog razvoja, zaštite životne sredine, stvaranja obnovljivih izvora energije, te tako nastaje biosferska svijest ljudi.
Upravo ovo je napisao Jeremy Rifkin, savjetnik njemačke i kineske vlade, u knjizi “The Empathic Civilization: The Race to Global Consciousness in a World in Crisis” objavljenoj prije desetak godina.
Ukoliko primjenimo Rifkinovu crticu na Crnu Goru, vidimo da su ljudi ovdje mahom prožeti mitološkom, teološkom i ideološkom sviješću unutar zajednica kojima pripadaju, često sa niskim nivoom empatije prema drugom, kao i prema biljkama i životinjama, te samoj prirodi, što znači da kod njih nije razvijena psihološka i biosferska svijest, jer su ostali zaglavljeni u period druge industrijske revolucije od prije sto godina. Očigledno je nedostižan izazov stići razvijeni svijet, jer je nemoguće sabiti čitav vijek u kratkom periodu sa ovakvim nivoom svijesti.
Izvor: Facebook