Sada kada su predate sve liste za Milove izbore koje je raspisao u konsulataciji sa svojim dragim istaknutim trećekolonašima(NVO-ovci, armaturaši sistema) i svojim satelitima iz niže prve kolone….sada bojkot, zaista nema nikakvog smisla, kao što nije imao ni 2016. kada se opozicija nakon užasnog razbijanja protesta 2015.(sjetimo se i poziva na BOJKOT) odlučila, da im da legitimitet, što naglašavam na ovom snimku od 15.Oktobra 2016. kroz poruku, „a bojkota 16.oktobra biti neće“, zato izađite na „birališta“.
Prethodnih mjeseci, a evo već i godina ipo, od koverte, cilj mog aktivnog pozivanja na bojkot je bio da se partije koje su sada u skupštini dozovu BOJKOTA da ne daju legitimitet režimu za još jednu prevaru, kao što smo mu dali i na tim desetim „višestranačkim izborima“ 2016.
Da, taj toliko puta pominjani BOJKOT! od strane formalne opozicije, u protekle četiri godine, konačno i sprovedu!
Kada bi se krenulo na GOOGLE i kad biste upisali riječ „bojkot“ za potonje četiri godine, pa to su prave GUSLE(GOOSLE) o BOJKOTU, ali ga nema sad kad je najpotrebniji! NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA! TU SE BROJI, ali i tu se broji ako je aktivan, energičan, jak, hrabar i organizovan, pa makar bio i PARCIJALAN, jer se iz te energije nešto može novo napraviti! Nije probano!
Jedanaesti izbori 30.08. već jesu, ali idemo dalje!
Idemo dalje prema zvonima krivudavog optimizma i mazohizma ovog teksta.
Lično sam bezbroj puta pozivao na BOJKOT, više zbog naprijed rečenog, nego zbog Sporazuma o budućnosti, koji je cijela opozicija, ili koja se tako zvala, potpisala prošle godine u martu u kojem je stajalo da će se svi izbori bojkotovati ….ako se ne realizuju glavne tačke iz sporazuma, a da bi se iste realizovale režim se mora pritisnuti sa ulice(Taj neophodni pritisak, aktivni pritisak, se našao u stavki sporazuma – „dogovarati se o vaninstitucionalnom djelovanju, a da će to djelovanje opozicija zajednički koordinirati“.)
Kažem, nisam preko ove plaforme(evo polako postaje najbitnija za odašiljanje stavova) lično previše pozivao na poštovanje sporazuma, ni onda kada je isti potpisan, dok se isti ne bi iskristalisao, na one koji ga ruše i oni koji čuvaju upravo njegovu suštinu, a ne papir koji ga prati, jer ako žmurimo na IZDAJU sporazuma, onda sporazum zaista nije ništa do običnog papira koji ne vrijedi pišljiva boba.
Duh sporazuma prekršen je već inicijativom za rušenjem opozicione vlasti u Kotoru, rušenjem zajedno sa DPS-om, a koje je pokrenuo Ranko Krivokapić potpisnik sporazuma. (Ovih dana čitamo da im neće smetati da nastave sa DPS-om, ako pređu cenzus, nekima je izgleda trebao baš takav dokaz)
Tu smo se dosta pofajtali i u samom pokretu, da li se mora ili ne reći javno kada neko ruši sporazum, da li je to na nama ili nije, iako smo bili svjesni svikolici, da je deklarativno, oportuno bilo za SDP, kao i za ostatak opozicije da samo i samo, tada u datom trenutku dok su mase ljudi na ulici(valjda i većinom njihovi birači) da to i potpišu.
Tu je naraslo i nepovjerenje, ko je kome bliži, ko za koga radi, tako da se stvaralo nepovjerenje, iako u manjem dijelu grupe, da ja radim za DCG, ako sam protiv SDP-a i slično. Nisam učestvovao na sastancima koji su se dešavali nakon sporazuma, da nikome ne bih dao povoda , da ja radim za DCG iako tada nisam bio u stranci, „ali nema šta“, što bi rekao DIKEJ.
Kratko o DCG. Nije se pokazala da kao politička organizacija poslije četiri godine građenja(2019.), da može biti GAME CHANGER! zbog čega sam lično bio u toj stranci, jer sam želio vjerovati u to. Najprije u Aleksu Bečića pa u ostale. Nije se pokazala kao organizacija koja uspijeva okupljati najbolje i praviti pokret. Jebi ga, tako sam nešto mislio da gradimo, bez obzira na sva čuda, ponajprije estetiku koja vučićevski zvoni i populizm koji normalne lomi!
Smatram da svaka opoziciona liderska stranka, ako se želi takvom zvati, mora da se sprema da u svakom trenutku(ali u baš svakom) organizuje svoju infrastrukturu i da krene iskoristiti takve momentume, kao što je bila koverta, ako sami ne mogu da ih proizvedu. Kada se momentumi već dese, onda nema više mjesta reaktivnom djelovanju i čekanju plavih torbi, već onda se ide aktivno da se produbi momentum!
Nego da se vratim, na suštinu rupe.
Kao što sam tvrdio na sastancima ODUPRI SE, dok je to imalo smisla, ne radim za nikoga, osim za logiku, logičku postavku protiv režima.
Ako smo mi već na ulici, ako smo mi našli hrabrosti i energije više od cijele formalne opozicije, onda smo mi ti koji moramo prvi da zazviždimo, na režimsko djelovanje!
Jednostavno se moralo reći da je djelovanje SDP-a režimsko i da nastavljamo sa onima koji žele da se ide dalje po osnovama sporazuma.
Međutim(naravno KVAKA22) svi potpisnici su listom jedva čekali da se ratosiljaju date riječi i da kola četvrte kolone(neformalne opozciije) u kojoj je nastao pokret krenu nizbrdo da bi se oni ratosiljali te muke i da bi nastavili da se biju saopštenjima u drugoj koloni (formalna opoziciija)
Ipak još malo o sporazumu i SDP-u.
Tada sam na ovom mjestu napisao i govorio da je iz čvora koji je nastao, nakon sporazuma u Kotoru nastao gordijev čvor, koji se mogao raspetljati tako da se sa Rankom batali bilo kakva dalja priča, jer je igrač REŽIMA, ako ne povuče inicijativu za rušenjem opozicije u Kotoru. To je to. Ende.
Međutim, ono što je porazno jeste to, što SPORAZUM nije od svih, ali baš svih proglašen kao izdan od SDP-a, i da to svi ostali potpisnici kažu i da se ulije konačno povjerenje onih koji ostaju u sporazumu(sporazum o rušenju režima, to je podnaslov sporazuma!)
Da se ulije ULJE povjerenja u vatru koja kuca u srcima ljudi koji dolaze da protestuju protiv režima, ali tu se dolazilo do druge stvari, koja je zla kob cijele priče, da se nazovi opozicija koja bi ostala u sporazumu ne može očima viđet, jer kod njih nije bilo ni ulja, niti vatre, osim da se rasture, ali sa što manje posljedica po sebe, pa im SDP i nije bio toliko sporan, jer oni dok vam pričaju o bojkotu, oni misle na izlazak na izbore.
Ovdje valja istaći DF, koji se prije svih nije mnogo tada trzao da Ranka označi režimskim igračom, kao što će nepunu godinu dana kasnije kad je Crkva došla na MILOV JELOVNIK.
Istina je da su svi jedva čekali da se ZAJEDNIŠTVO, odnosno „ZAJEDNIŠTVO“ miče što prije, a sukob DCG i SDP je proglašavan kao unutrašnji spor!
Nego, kada bi se dublje sagledala matrica, nije ni čudo što postoji tolika muka i maltene mržnja između njih, jer su svi manje više proistekli iz istih, odnosno iz svađa i nepovjerenja, tako da hm….
Da se vratim na početak ovog teksta, bojkot nažalost ponovo nema smisla, jer ga ne želi formalna opozicija, koja ga jedina može sprovesti u dijelo.
Preskočiću ovom prilikom litije, preskočiću koronu koja nam se dešava, već samo fokus na podršku opoziciji(bez SDPi-a, sada i zvanično) koja ponovo prijeti kako će na izborima da smijeni režim Mila Đukanovića!
Ok! Ne znam po kojoj računici se dolazi do takve pretpostavke, osim u populističko-mandatnom zanosu. Kako god, više niti riječi protiv opozicije!
Da li ću ostati doma ili ne, to ću viđet, jer me ne zanima da „budem u pravu“, “ako” izgube, da imam „ličnu satisfakciju“ kako sam bojkotovao kao ni lažne pobjede nad Milom i šampanjci opozicije dok Mikaš ne mrda u Podgorici. To zapravo prezirem.
(2009. sam napisao akronim BOJKOT/slogan koji je na snimku)
Svakako mora se poštovati svako onaj ko odluči da ne izađe, ali nema smisla dalje udarati po opoziciji do 30.08!
Ako izađem, glasaću za prijatelje na lokalu, koje predvodi Vladimir Jokić, ali ovog puta, ne zato što vjerujem u nekakve iskre, kao na ovom snimku, već jednostavno jer su drugari za koje jedino mogu da tvrdim da neće prići DPS-u. Takođe, sudeći po iskustvu iz kotorske vlasti, neće pljačkat, već će, ako dođu u nezahvalnu poziciju lokalne vlasti, pokušavati da DPS što manje drpa Kotor.
Pođekad ću se ponositi sa njima kad Vlado bude držao govore ili replicirao Željku Aprcu, bez obzira, što su takve borbe sa njima, samo trice matrice.
To mislim isto i za Budvu. Bolje je sve, od DPS-a!
Moj je lični problem, što sam vjerovao da se može više iz Kotora, mnogo više, a iz Budve, bo´me, da se pojača koverta, napuštanjem vlasti, umjesto da se čuvaju od strane DCG proglašena „ostrva slobode“, koja vidimo kako su završila.
Na državnom nivou, ako izađem, kako su se stvari posložile, najbliži sam NeLažećem listiću, kao i 2012. godine, ali možda prelomim kao Mašan, pa glasam i tu opet za Bečića, Lekiosa, Medojevića, Abazovića, a možda i za profesora Zdravka!
Žmuriću na sve, ali baš sve ostalo što bude pratilo kampanju opozicije…
Malo će ih biti sretnijih od mene, pa čak i da ga ovako opisana opozicija obali!
Od danas samo oštrica prema mikašu i dati ruke drugokolonašima da se prebace u prvu kolonu.
Ako to opet ne naprave(to kažu – ne dolazi u obzir!)
svakako GOTOV JE tekst!
P.S.
Mazohizm iz not dead!
Lajkovanje je nešto što mi je najmanje bitno.
Da mi je bitno odmah “sponsored” na regija, Banja Luka i da čujem, onu staru dobru
“Braćo, Banja Luka je uz Vas”.