Ima ljudi, bolesnijih od svoje bolesti.
Tek sada, sa 50+, i sa 30 godina iskustva, uspio sam da ih vidim.
Oni nijesu psihopate.
Oni su bolesniji od svoje bolesti.
Desilo mi se ovih dana da čovjek sa kojim sam radio sa nečim sto je on zvao tretman i terapija, bivajući oslobođen od bolesti, mijenja svoj sjaj u očima.
On me je zvijerski, ali mirno gledao.
Odakle ovoliko zlo, pomislio sam.
…
U magli, vidjeh njegovu bolest i pomislih, ili je čuh, ko će znati.
“Kaza” mi ona:
Oslobodio si me, hvala ti.
Obratih joj se, kao svaki pacijent koji uobrazi da je terapeut, sa okretom lijevo desno, da me neko ne vidi i ne čuje:
Kako to misliš, oslobodio sam tebe?
Valjda sam oslobodio njega od tebe.
A ne, reče mi ona, to si ti 30-ak godina mislio, a ja te nijesam ometala. I uvijek si mene oslobađao i sada je red da ti zahvalim.
Malo ljutito podviknuh na nju koje nema, gledajući ipak da me ne vidi neko ko misli da ga ima:
Ali on je sada zdrav, to je dokaz da ne govoriš istinu.
“On je bio zdrav, dok se pokrivao sa mnom i do svoje fizičke smrti, on ne bi mene oslobodio, da me ne ti ne oslobodiš.
On je zlo sakriveno sa mnom . A ti si zavaran bio oblikom njegovim u kom glumi čovjeka. Uvijek su isti bez obzira na pol, i ja sam ista, bez obzira na bol.
Ali, ko si onda ti, ljutito viknuh.
Ja sam onaj ko je bio terapeut, reče mirno, glumatao kao ovo ti što glumataš. A ne shvataš. Zlo se pokriva sa nama. Platiće ti tretman koliko god tražiš, da bi se sjutra sa tobom pokrivao/la, i tebe bolešću svojom zvao/la. Uzmi novac i postaćeš i ti kao ja, njihova pokrivalica!
Ode ona, izgubi se u mojoj magli, gdje sam i sam izgubljen,
i uzalud sam se zvao.
Vidjeh samo njega.
On me je zvijerski, ali mirno gledao.
Odakle ovoliko zlo, shvatio sam:
Ako diraš, dirnut si!
Vratih mu novac i rekoh mu:
SLOBODNA JE.
Ja više nemam koga oslobađati.
Nećeš se sa mnom više hraniti.
Neću te od tebe braniti
Zbogom.
Splasnu sjaj u njegovim očima.
Vrištao je sam, izgubljen u mojoj magli.
Prepoznah se.
P r e p o z n a h se.
Susret!
Zaplakah.
Buđenje!
Izvor: Facebook