Piše: Patricia Pobrić za OKRUŽENJE
Moja je poruka jasna – solidnim zakonima i njihovom dosljednom primjenom podržite zvizdače i ohrabrite njihovo djelovanje.
U Crnoj Gori zviždači (osobe koje javno upozoravaju na ilegalne aktivnosti, na primjer, korupciju, nedolično ponašanje, kršenje zakona, ili zlouporabe moćnih pojedinaca) ostali su bez podrške vlasti, štaviše upravo ta vlast pritiska poslodavce da im daju otkaz, ili ih raznim pritiscima dovedu do toga da sami odu. Uz to, imamo i direktan poziv na odmazdu prema njima izjavom predsjednika Mila Đukanovića (tada je bio premijer) koji je u parlamentu rekao da je poslodavac, dajući otkaz zviždaču, uradio nešto što bi svako trebalo da uradi u situaciji kada se iznose „privatni“ podaci o firmi ili ustanovi, te da saopštavanje takvih infomacija nije „demokratski“.
Moja golgota počela je krajem 2015. i početkom 2016. godine, kada sam radila kao direktor za prodaju i marketing u Hotelu “Ramada” u Podgorici. Novoformirana partija Socijaldemokrata (koja je tada i kasnije bila dio vlasti), na čelu sa Ivanom Brajovićem, tada ministrom saobraćaja i pomorstva a kasnije predsjednikom parlamenta, organizovala je osnivačke skupove u pomenutom hotelu. Nakon dva održana skupa, traženo je da računi za te usluge budu prebačeni na Direkciju za željeznicu, koja je javno (državno) preduzeće. Moj tadašnji poslodavac je pod pritiscima morao to da uradi, iako sam se tome suprotstavljala. Nakon izlaska u javnost sa ovom informacijom i prijavom korupcije, dobila sam otkaz. Postala sam zviždač, državni neprijatelj i bezbjednosno interesantna osoba. Čak je i Agencija za sprječavanje korupcije odlučila da mi ne pruži status zviždača, što bi mi, po slovu zakona, pružilo barem nekakvu zaštitu, moguće i nadoknadu zbog nanijete štete mojoj porodici i meni.
Pet godina kasnije, ovaj slučaj je dobio sudski epilog. U nekoliko sudskih postupaka, više funkcionera Socijaldemokrata (ne i predsjednik te partije) je osuđeno za zloupotrebu. O odnosu vlasti, odnosno institucija prema korupciji i zloupotrebama službenog položaja najbolje govori činjenica da osuđeni još uvijek uživaju političku zaštitu, svi su zaposleni, neki čak i unaprijeđeni, dok sam ja sve ove godine bila bez šanse da se zaposlim i kao samohrana majka obezbijedim makar osnovne potrebe za svoju djecu i sebe.
Često mi postavljaju pitanje “kaješ li se što si zviždala?”, ili “da li bi se, da se vrati vrijeme, opet usudila da prođeš kroz ovu golgotu”? Uvijek dajem isti odgovor: sve bih isto uradila, jer je to ispravna, moralna odluka. Smatram da je moja žrtva bila mali dio velike slike aktivnosti koja je dovela do promjene režima u Crnoj Gori.
Čudan je osjećaj da vas neki ljudi gledaju sa prezirom, a drugi sa poštovanjem. Nosite neki nevidljivi teret kojim ste obilježeni. Sigurna sam – time se ponosim – da niti jednim postupkom nisam osramotila sebe, svoju porodicu a ni svoje pretke.
Mislim da značaj zviždača ide do neizmjernih razmjera. Za mene su heroji ljudi kao sto su Edvard Snowden i Dr. Astrid Stuckelberger. Hrabri ljudi koji otkrivaju i objelodanjuju nemoralne, nelegalne i po društvo štetne aktivnosti – i na lokalnom i na globalnom nivou – zaslužuju podršku i poštovanje. Zato je moja poruka jasna – solidnim zakonima i njihovom dosljednom primjenom podržite zviždače i ohrabrite njihovo djelovanje.
Izvor: okruzenje.net