Nažalost, nikada aktuelnija nije bila tema obljube i silovanja. Različiti faktori poput posljedica neispravnog korišćenja novih medija, razumljivo pogoršanog nivoa svijesti uslijed očajnog kvaliteta života, učenja po modelu nametnutom od strane izopačenih trendova, dovode do porasta broja slučajeva obljube. U skladu sa tim, više slučajeva dospijeva u javnost i rađa se novi diskurs kojim se povećava pažnja usmjerena na svaki aspekt predmetne teme.
Jedan od glavnih faktora koji oblikuju diskurs oko slučajeva obljube je formalno-pravni. Krivični zakonik Crne Gore u članu 207 obrađuje tematiku obljube sa djetetom. Kao laik u pravnoj nauci, autor ovoga teksta postaviće par zdravorazumskih pitanja na osnovu teksta predmetnog člana zakona. Nakon što se u prva tri stava člana 207 opisuju zatvorske kazne za različite stepene ovoga krivičnog djela u stavu četiri se kaže: “Neće se kazniti za djelo iz stava 1 ovog člana učinilac, ako između njega i djeteta ne postoji značajnija razlika u njihovoj duševnoj i tjelesnoj zrelosti”.
Vrlo direktan i eksplicitan stav autora ovoga teksta je da je predmetna zakonska formulacija diskriminatorska, uvredljiva, idiotska pa možda čak i fašistička do srži. U par tačaka daću argumentaciju za takve tvrdnje. Član zakona nosi naziv Obljuba sa djetetom. Na gramatičkom nivou dolazimo do toga da je u pitanju instrumental, dakle padež društva i sredstva. Koliko je poznato autoru, obljuba nije čin druženja, niti je žrtva obljube sredstvo iste. Dakle, normalno i racionalno bi bilo reći obljuba nad djetetom jer bi se tako dijete stavilo u položaj objekta što prilikom čina obljube ono svakako jeste. Međutim, očigledno zakonopiscima ove “finese” nisu bile bitne prilikom prepisivanja srpskih i jugoslovenskih zakonskih rješenja.
Razlika u duševnoj i tjelesnoj zrelosti vjerovatno prevedeno znači da se neće kazniti dijete za obljubu drugog djeteta i odrasli koji su zaostali bilo u fizičkom bilo u mentalnom smislu. Na neki način, to može biti ispravno, ali otvara veliki prostor za zloupotrebu. Da li to znači da bi svaki počinilac obljube koji umije dobro da glumi i koji uspije da odglumi prisustvo sindroma Petra Pana mogao da izbjegne krivičnu odgovornost? Da li to znači da bi svaki nalaz vještaka psihijatra imao suverenu moć da odluči o sudbini počinilaca najgnusnijeg krivičnog djela?
Uvjerljivo najgori dio ove priče je riječ značajnija u formulaciji značajnija razlika u njihovoj duševnoj i tjelesnoj zrelosti. To je strahovito tragična pravna praznina koja čini da svaka regulativa izgleda smiješno. Šta praktično treba da predstavlja značajnija razlika: obim grudi 110 je značajnija razlika, dok 90 nije; dužina penisa od 18 je značajnija razlika, dok 12 nije; IQ od 100 je značajnija razlika, dok 70 nije; broj cipela od 44 je značajnija razlika, dok 38 nije. Reći značajnija razlika i time a priori opravdati izuzetno velik broj počinilaca obljube zbog polivalentnosti pojma je nešto čime bi se podičio i jedan doktor Aribert Heim koji je u logoru Mathauzen određivao koji su zatvorenici dobri za eksperimente po kvalitetu zuba.
Samo jedna poruka može biti primjerena zakonopiscima, pa makar oni bili i najveći pravni stručnjaci u univerzumu: jebem vam mater!!!