U nezavidnom političkom djelovanju stranke URA jedna je stvar apsolutno jasna: oni nisu, neće i nemaju namjeru da sruše Vladu!!! Na tom tragu, ući će u enciklopedije kao stranka koja je najmanje rušila Vladu, a najviše bila optuživana za rušenje Vlade. Dakako, sami su sebi najveći krivac što se ta kampanja nesmetano vodi i što nemaju kapacitet čak ni da joj se suprotstave sprovodeći neku, da iskoristimo obavještajni žargon, mop-up operaciju. Ovakav uvod se mora čitati kao reakcija na dva današnja događaja koji vjerno oslikavaju poziciju URA-e u udžbeničkom vrtlogu stvorenom od strane iskusnih post-komunističkih i neo-četničkih političkih struktura.
Prvi događaj je izjava Bećira Vukovića, samozvanog pjesnika i još više samozvanog intelektualca spremnog da lamentira nad sudbinom kukavnog srpstva koje je pod DPS-om patilo kao u doba NDH, a sada pati više nego pod DPS-om. Pogotovo nakon žiriranja za trinaestojulsku nagradu. Naime, on je smjerno prateći tabloide Andrićevog venca ustvrdio da je Dritan Abazović ekvivalent Đukanovića i Pajovića. Uvod je dovoljno rekao koliko ovakve konstatacije imaju veze sa istinom, a ođe je neophodno primijetiti adresu sa koje i momenat u kome takva poruka stiže.
Drugi događaj je imenovanje izvjesnog sumnjivog lica Milka Krvavca za frontmena Luke Kotor (bivši poslanik ‘Srpske Radikalne Stranke-dr Vojislav Šešelj’ u Skupštini CG). U početku je strašno da na takvo mjesto bude imenovana osoba sa CV-jem pisanim na nivou neuspješnog polaznika predškolske vrtićke grupe i čovjek koji je sa vojvodom Vojom ako ne u intimnim, a ono u duhovnim odnosima. Ipak, bizarnost imenovanja je nadmašena time da ga je podržala URA, dok je ta nesuvislost pojačana znanjem da su iz istog grada poslanica Jelušić i cappo Krvavac pa je ona možda mogla natuknuti kolegama na lokalu o kakvoj se spodobi radi.
Konačno, dva događaja svjedoče ono što su upućeni znali od početka: URA je partija sastavljena od kadra koji je zalutao u politiku. Na liderskom nivou, prigodno poređenje za Abazovića bi bio Boris Tadić kao otjelovljenje amaterizma u politici. I upravo ta neverziranost, ali spremnost na kompromis dovede do situacije u kojoj ti kao partija u parlamentu i na lokalu aminuješ bukvalno sve poteze Vlade, a istovremeno bivaš permanentno denunciran kao izdajnik i rušitelj vlasti. Naravno, ko čita između redova zna što je krajnji cilj. Vučić i Đukanović, potencijalno i još neki akteri obje scene odigravaju prećutno dupli pas i sav pritisak usmjeravaju ka tome da URA i Abazović sruše Vladu. Jer kao iskusni lisci znaju da ionako ultra slaba partija taj razvoj događaja ne bi preživjela i da bi se njeni glasovi rasuli manjim djelom u SDP ili Demokrate, a da bi ogromna većina prešla u apstinente. Ne smije se zaboraviti da je vlast smijenjena prošle godine i da sada izlaznost više ne igra ulogu. Upravo zbog toga, URA je osuđena da uradi ono što je prirodno bilo namijenjeno DF-u i time izvrši političko samoubistvo otvarajući prostor za razna zdrava krila da ponovo jašu.
A druga opcija je da postane pravi treći put i od URA postane IRA (poređenje lišeno supstance, samo igra riječima vezana za potencijalno subverzivni karakter u odnosu na političku scenu Crne Gore). Ipak, veliki znak uzvika je ranije pomenuti amaterizam unutar partije. Jer na kraju i na početku svi znamo od čega se ne može napraviti pita. Pa neka vrijeme demantuje dopisnika, biće mu veliko zadovoljstvo!!!