Kako je URA dospjela u politički sendvič

KolUMnična Borba

Piše: Dopisnik iz kabineta Miloša Bešića

U nezavidnom političkom djelovanju stranke URA jedna je stvar apsolutno jasna: oni nisu, neće i nemaju namjeru da sruše Vladu!!! Na tom tragu, ući će u enciklopedije kao stranka koja je najmanje rušila Vladu, a najviše bila optuživana za rušenje Vlade. Dakako, sami su sebi najveći krivac što se ta kampanja nesmetano vodi i što nemaju kapacitet čak ni da joj se suprotstave sprovodeći neku, da iskoristimo obavještajni žargon, mop-up operaciju. Ovakav uvod se mora čitati kao reakcija na dva današnja događaja koji vjerno oslikavaju poziciju URA-e u udžbeničkom vrtlogu stvorenom od strane iskusnih post-komunističkih i neo-četničkih političkih struktura.

Prvi događaj je izjava Bećira Vukovića, samozvanog pjesnika i još više samozvanog intelektualca spremnog da lamentira nad sudbinom kukavnog srpstva koje je pod DPS-om patilo kao u doba NDH, a sada pati više nego pod DPS-om. Pogotovo nakon žiriranja za trinaestojulsku nagradu. Naime, on je smjerno prateći tabloide Andrićevog venca ustvrdio da je Dritan Abazović ekvivalent Đukanovića i Pajovića. Uvod je dovoljno rekao koliko ovakve konstatacije imaju veze sa istinom, a ođe je neophodno primijetiti adresu sa koje i momenat u kome takva poruka stiže.

Drugi događaj je imenovanje izvjesnog sumnjivog lica Milka Krvavca za frontmena Luke Kotor (bivši poslanik ‘Srpske Radikalne Stranke-dr Vojislav Šešelj’ u Skupštini CG). U početku je strašno da na takvo mjesto bude imenovana osoba sa CV-jem pisanim na nivou neuspješnog polaznika predškolske vrtićke grupe i čovjek koji je sa vojvodom Vojom ako ne u intimnim, a ono u duhovnim odnosima. Ipak, bizarnost imenovanja je nadmašena time da ga je podržala URA, dok je ta nesuvislost pojačana znanjem da su iz istog grada poslanica Jelušić i cappo Krvavac pa je ona možda mogla natuknuti kolegama na lokalu o kakvoj se spodobi radi.

Konačno, dva događaja svjedoče ono što su upućeni znali od početka: URA je partija sastavljena od kadra koji je zalutao u politiku. Na liderskom nivou, prigodno poređenje za Abazovića bi bio Boris Tadić kao otjelovljenje amaterizma u politici. I upravo ta neverziranost, ali spremnost na kompromis dovede do situacije u kojoj ti kao partija u parlamentu i na lokalu aminuješ bukvalno sve poteze Vlade, a istovremeno bivaš permanentno denunciran kao izdajnik i rušitelj vlasti. Naravno, ko čita između redova zna što je krajnji cilj. Vučić i Đukanović, potencijalno i još neki akteri obje scene odigravaju prećutno dupli pas i sav pritisak usmjeravaju ka tome da URA i Abazović sruše Vladu. Jer kao iskusni lisci znaju da ionako ultra slaba partija taj razvoj događaja ne bi preživjela i da bi se njeni glasovi rasuli manjim djelom u SDP ili Demokrate, a da bi ogromna većina prešla u apstinente. Ne smije se zaboraviti da je vlast smijenjena prošle godine i da sada izlaznost više ne igra ulogu. Upravo zbog toga, URA je osuđena da uradi ono što je prirodno bilo namijenjeno DF-u i time izvrši političko samoubistvo otvarajući prostor za razna zdrava krila da ponovo jašu.

A druga opcija je da postane pravi treći put i od URA postane IRA (poređenje lišeno supstance, samo igra riječima vezana za potencijalno subverzivni karakter u odnosu na političku scenu Crne Gore). Ipak, veliki znak uzvika je ranije pomenuti amaterizam unutar partije. Jer na kraju i na početku svi znamo od čega se ne može napraviti pita. Pa neka vrijeme demantuje dopisnika, biće mu veliko zadovoljstvo!!!  

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *