Kada je 2018. na šanku ‘Galija’ u Orahovcu poslanik DF-a Milutin Đukanović pred očima začuđenih posmatrača tražio ‘bijelo’, a konobar mu donio pileće bijelo, svi smo pomislili da je to samo gruba parafraza televizijskih matine-a kod Milomira Marića. Međutim, skorašnji događaji svjedoče da je Mićo očigledno ili žrtva ili šampion aktivnosti na ivici zakona i civilizacije. Jer kako bi mu drugo moglo pasti na pamet da sa pozicije direktora Elektroprivrede finansira obnovu crkvenog objekta. Mnogi bi rekli, što je 100 hiljada za lidera u regionu. Drugi bi možda rekli da crkva ima debelo više para od Elektroprivrede, moguće i od same države. Treći bi sugerisali da crkva nema problema u radu, a restrikcije struje su još uvijek stalna pojava, kao da Tesla nije bio Crnogorac. Četvrti bi možda pomenuli Mićovu majku, psa i povezni glagol, ali na tako niske nivoe javne diskusije još nismo spali, mada nismo ni predaleko.
Kako bilo, Milutin kao slabo obrazovani i neostvareni gama političar želi da preko donacija postigne ne toliko očigledan cilj, a to je formiranje akademske institucije kroz koju će moći da ujedini svoje dvije velike ljubavi: elektrotehniku i pravoslavlje. Pogađate, u naletu formiranja i državnog dotiranja vjerskih škola, Milutin je naumio osnovati Elektrobogosloviju čiji bi on bio mecena, dekan, egzarh… Nastava bi se izvodila u mješovitim laboratorijsko-manastirskim uslovima, specijalizacije bi uključivale: svetosavlje visokih struja, kvantnu hagiografiju, metodiku sajber euharistije i liturgijske telekomunikacije. Nastavu bi izvodili istaknuti saborni inženjeri i vrhunski stručnjaci sa čuvene ‘Eketrobogoslovije sv. Tomas Edison u Ohridu’. Niz vannastavnih aktivnosti služio bi kao dopuna ionako bogatog kurikuluma, a ovoga puta navodimo samo crtanje trobojke sintetičkim krstom umočenim u pastelne namaze krvi Isusove.
Ko pomisli da je ovo zajebancija samo neka pogleda današnje saopštenje Milutina Đukanovića, Elektroprivrede i sliku sa službenikom crkve na sabornom monofaznom kauču.
Takođe, može se prisjetiti i toga da se nastava u školama otkazuje zbog odvratnog paganskog retrogradnog običaja slavljenja krsne slave. Onda može krenuti redom od učiteljice Rade Baranke koja je od učenika osnovne škole napravila pionirsku ekipu Hezbolaha, preko lizanja kašike pa sve do divnih časova ljubavi poput onog o zakivanju za mostove i otpadanju živoga mesa od strane rahmetli moračkog Merilin Mensona. Kad se sve to sagleda, da li Elektrobogoslovija još uvijek djeluje neozbiljno ili spada u domen mogućeg?
Zašto nijeste reagovali kada je decenijama ista institucija finansirala (doduše kroz reklamu kao da je elektrodistribuciji reklama potrebna) portal radio Antene M.