A za koga ćete vi glasati?

In medias res
Piše: Dopisnik iz kabineta Zlatka Vujovića

Pisati ozbiljno o izborima u Crnoj Gori bilo bi u najmanju ruku neozbiljno. U uslovima nepostojanja institucija, efikasnog ustavnog i zakonskog okvira, makar baznog nivoa političke kulture i pismenosti, zaista bi bilo glupo očekivati legalne, legitimne i racionalne izbore. Stoga onaj ko drži do svog mentalnog zdravlja mora dovesti dotok informacija na minimum. Međutim, kako se u Crnoj Gori politika poistovjećuje sa životom, mediji postaju crne kutije partijskih interesa, društvene mreže poligoni za iživljavanje puka, to su i najveći skeptici poput autora ovoga teksta prosto primorani da prate razvoj događaja. Prema rasporedu dodijeljenom od strane nečega što se zove Državna izborna komisija, daću kratak osvrt na bogatstvo izbora za sve one koji se odluče 19. marta da izađu i glasaju, a nadam se da takvih ima veoma malo.

  • Đukanović

Ne znam ima li više mastila u peru za opise predmetnog kandidata. Lada Niva u svijetu politike, nije prećerano lijepa na površini, unutra je još grđa, ali gura i traje milion kilometara bez servisa na svim terenima. Pošto ‘suverenistički blok’ (wtf?) nije za circa 17 godina uspio da izrodi nijednoga Crnogorca ili Crnogorku sposobnog da bude lider, potpuno je jasno da će Đukanović imati određenu, dosta veliku, podršku u krugu onih koji misle da uzrok problema može biti njegovo rješenje. Ono što meni predstavlja problem je kako Đukanoviću više ne dosadi… Raditi tolike decenije bilo što mora lišiti posao zadovoljstva. Ima toliko lijepih stvari u životu, putovanja, odmor ispod kruške, rakija i fircik, jahanje, jedrenje, branje pelina, ispijanje pelina. I Đukanović ponovo biva kandidat na izborima da obilazi mjesne zajednice i sluša kako ga starine lažno obožavaju. Ako je njemu to korektno, biračima će biti sigurno, a tko sam ja da mu sudim.

  • Milatović

U slučaju mlađahne reinkarnacije deda Avrama, pozicija rezervnog igrača dođe kao nagrada. Nakon što je sa liderom partije uspio da za kratki rok dotuče ionako bankrotiranu ekonomiju, gađenje nad politikom zamijenio je bavljenjem politikom. Kako reče njegov lider: „niko neće da uđe u ovaj politički prasadar”. Jedinu šansu može naći u glasovima takozvane građanske elite koja će ga birati iz inata, misleći da je glavni igrač nekorektno škartiran. Uglavnom, izuzetno je ružno viđeti da se mlada osoba, po CV-u uspješna, tako brzo lišava posla i karijere i baca u politiku. Još je ružnije viđeti da to radi na primitivan i šibicarski način. Bez ikakve partijske infrastrukture iza sebe, bez programa, bez ideje o tome što bi na funkciji radio, ostaje mu da proba još jednom iskoristiti prevaziđeni narativ o odbrani od 30-godišnje pohare i ekonomskom preporodu.

  • Mandić

Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke, mnogi političari sa istoke pokušali su da promijene folklor i budu akteri nove političke scene. Čak je i nemilosrdni lider Štazija Erih Mielke u parlamentu rekao: „Ja volim sve ljude”. Međutim, svi poslanici do jednog su mu se gromoglasno nasmijali, a ostale njegove kolege tretirali kako i dolikuje, kao sovjetsku paščad. U Crnoj Gori je situacija drugačija. Ekstremni desničar, nacionalista, priglupi šovinista pod imenom Andrija Mandić kaže kako je vrijeme za promjene, kako se kaje i to biva prihvaćeno sa oduševljenjem. U kampanji nema trobojki, sveti Sava je vraćen u crkve, itd. Ko u takvu transformaciju povjeruje i ko za momenat pomisli da u tom grmu leži neki civilizovani zec, treba da se zabrine za sopstveno zdravlje. Obukao ga, svukao ga, dao mu pendrek ili violinu, Mandić ostaje Mandić, druga od tri strane medalje bolesnog sistema.

  • Radulović

Pojava ove osobe jako je tužna. On prati određene svjetske trendove, ali na tako plitak način da i TV Čorba djeluje kao humoristički program. Nije svako ko umije plivati vaterpolista, tako nije ni svako ko priča viceve duhovit. Radulović definitivno nije duhovit, a nemanje te osobine ga automatski diskvalifikuje za ozbiljno razmatranje jer se anti-kampanje moraju ogledati u duhu kandidata. Ipak, ne iskače iz kolosjeka, ni bolji ni gori od drugih.

  • Danilović

Pojava ove osobe je još tužnija. Nabijeđeni intelektualac, a suštinski izuzetno plitka i bezidejna osoba. Iza navodnih poetskih uzleta sakriva sav besmisao sopstvenog života na periferiji periferije, dajući sebi na značaju, kad već niko drugi to neće i nema razloga da uradi. Političar bez politike, pisac bez knjige, roker u duši, Danilović je slika i prilika izokrenutog sistema vrijednosti i diktature negativne selekcije. On je majstor plutanja na površini, ali ovoga puta će kao i do sada samo izdaleka posmatrati akciju.

  • Bečić

Ako nekome treba suditi na osnovu kampanje, onda je to kandidat Bečić. Toliko isprazne demagogije, časti, poštenja, obraza, riječi, morala, odavno nije viđeno. U zlatne boje obojano nešto što bi se mnogo jasnije moglo prikazati braon. Stvarnost je puno drugačija od predizbornih plakata. Neuspješni lider parlamenta, neuspješni lider neuspješne stranke koja je neuspješni otpadak od neuspješnog SNP-a. Neuspješan čak i u pretvaranju da se vjerio. Neuspješan čak i u pretvaranju da ima regularan magistarski rad. Uglavnom, prevara na svim nivoima, ličnom, stranačkom, idejnom, političkom. Savjetovan od jednako neuspješnih figura koje u Bečiću vide ovaploćenje svega što oni po sili posla ne mogu ili ne smiju biti. Tragično je da se ovakva osoba uopšte ozbiljno može baviti politikom. Međutim, povijesnica naše krhke demokratije nas uči da su čuda moguća pa zbog toga ne bi čudilo da Bečić bude jaki konkurent za drugi krug.

  • Vuksanović-Stanković

Ženski pandan kandidatu Daniloviću, uobražena gospođa profesorica bez katedre i liderka bez partije. Prisutna je na izborima da se ne bi reklo kako kod nas još uvijek politika slovi za mušku profesiju. Tu njena uloga počinje i završava. Prosipanje lažnog patriotizma, Lovćen, Belveder i gutanje suzavca, jednako su gadni kao Bečićev moral, Đukanovićevo misionarstvo ili Mandićeva nevinost. Završiće kako je i dopalo u ovom redosljedu, definitivno na začelju kolone.  

Tagged

2 thoughts on “A za koga ćete vi glasati?

  1. “diktature negativne selekcije” hahah hit
    Svi dobri kandidati liče jedan na drugog a svaki nesretnik nesrećan je na svoj načim. Medjutim vidim malo više šibikanja po Jakovu nego što je zaslužio (a ne znači da neće zaslužit ako dobije priliku). Što se mene tiče, ovaj put sam ekonomski apstinent (mnogo skupo bi mi bilo da zbog ovoga dolazim u CG)

  2. Obzirom da se Milan Popović nije kandidovao za predsjednika, ja neću glasati ni za koga. Ipak, obaviću svoju građansku dužnost samo da bih odigrala iks-oks: umjesto kružića nacrtaću X preko listića. Sa zadovoljstvom.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *