Predrag Ranković Peconi osebujni je srpski biznismen iskusan u radu na nekim od najgorih televizijskih platformi poslijeratne Evrope. Tako je primjerice sa Slobinom princezom Marijom držao TV Košavu. Ipak, Happy TV je njegov projekat koji pomjera sve granice u esnafu. Duhoviti udbaš Milomir Marić zadužen je za kreiranje formata situiranih između najcrnjih YUTEL-ovskih propagandnih biltena i malnarovske antitelevizije. Jutarnji program je obično zamjena za nepostojeće sastanke Vlade Srbije, ali i “Lazin” konzilijum uživo. U ratnim analitičkim emisijama Rusija je već stigla do Bordoa. Između tih sadržaja ponekad se ušunja i izborni program vrlo čudnog karaktera jer uvijek predstavlja samo jednu stranu. Tako je bilo i sinoć u emisiji “Ćirilica”, đe je Marić dovukao veoma ogavnu klapu. Dinamika emisije naravno unaprijed dogovorena.
Tata situacije je bio Aleksandar Vučić, nasmijan ali umoran od lošeg humora sagovornika, vječita žrtva svjetske zavjere, pomalo pogrbljen da pojača utisak, oprezno umanjujući sopstvenu ulogu da bi se etablirao kao skromni gigant svetski a njihov. U prevodu, PR za neuki puk. Pijanog brata je izigravao Ivica Dačić koji nije uspio da spoji dvije rečenice bez da uputi lažnu poluotrovnu strelicu ka Vučiću ili ostalim sagovornicima, naravno sve u brižljivo odabranom kontekstu povećavanja gledanosti. Mentalno ograničen sin koji studira u provinciji je bio Milan Knežević, koga su za povodac doveli da ponizi ionako odavno nepostojeće dostojanstvo Crne Gore, što idiotskim šalama koje pale samo u zetskim diskontima pića poslije flaše brlje, što neprijatnim ulizivanjem finansijeru sa Andrićevog venca. Sofisticirana ćerka iz jet set krugova Jelena Karleuša, glas naroda sa idejom da bude koketan i prost, ali opet vulgarno poltronski. Ovo je bila najveća Marićeva greška jer dotična dama nije u stanju da artikuliše bilo kakvu misao na nivou višem od “kad me u zoru voziš na motoru, pa-pa-pa-pa-pa pazi se”. Konačno, kum kuće Dragan J. Vučićević nije dobio priliku da se iskaže jer je od ravno tri sata emisije govorio svega minut. I to je jedina pozitivna stvar u cijeloj priči.
Za sve normalne koji se nisu odlučili da pogledaju emisiju donosimo redakcijski izbor 10 najvećih sranja uz kritički komentar:
- 10. Vučić: “došao sam večeras da slušam”
Nakon saopštene namjere da bude pasivni primalac mudrosti i barometar javnog mnjenja, uzeo je zaista umjerenih 110 od ukupno dostupnih 180 minuta ćiriličnog medijskog prostora.
- 9. Dačić: “za Kosovo bi pobedili sa preko 100 glasova, ovde je bila teža situacija”
Naravno, Kosovo kao poznata pobjeda srpske diplomatije zaista jeste za Dačićev ponos, pogotovo onaj period kada su Tuvalu, Komori i Uskršnja ostrva povukli priznanja otuđene pokrajine. Pokrajine koja je, u pauzama između srpskih pobeda, slučajno postala nezavisna država u punom smislu te riječi… Nego, što reče Dačić, zajeba nas ova Srebrenica. Zaboravio je da doda: opet.
- 8. Vučić: “Trinidad je naša bratska zemlja, slušao sam strašne priče oko Hondurasa”
Neki zli glasovi pokrenuše priču da je Honduras glasao protiv rezolucije o Srebrenici nakon što je Srbija platila 500 hiljada dolara. To naravno nije istina jer svaki cent mora da se čuva za EXPO, leteći taksi i koridor 450 Lazarevac-Madrid-Saturn. Tko ima više informacija neka se obrati sportskom sudu u Lozani.
- 7. Knežević: “ko je pronio poruku geopolitičkih promjena u svijetu, ni Rusija ni Kina, već Aleksandar Vučić”
Ovaj momenat je bio toliko jadan da ga nije moguće komentarisati. Čak se i u Milanovom pogledu lišenom inteligencije dalo primijetiti da bi sam sebe pljunuo.
- 6. Karleuša: “ja sam stvarno još od osnovne škole učila da smo mi i Crnogorci braća”
Jedna od rijetkih činjenica koje je JK pokupila iz osnovnjaka. Dalje nije nastavljala. Jer koji će joj đavo škola kad sa 17 godina dobije čast da joj Dragan Brajović napiše hitove ”Ogledalce”, ”Suze devojačke” i ”Dala sam ti noć”, a Sale Popović je uzme pod svoje. Bukvalno. Ipak, vrijednu lekciju je zapamtila, dva oka u glavi, srpske spartance, alfa mužjake…
- 5. Knežević: “nije ovo Crna Gora, već bugarski Montenegro”
Iako nisam siguran šta je ovo trebalo da znači, zazvučalo je interesantno. Naime, Mićko tvrdi da je Crna Gora nanijela Srbiji više zla nego Bugarska, makar svojim glasanjima u UN-u. Što će se sve naravno promijeniti ako na idućim izborima zaokružite tradicionalno prilježni DF. Nećemo, makar većina nas. A neki od nas neće zaokružiti ništa, takođe tradicionalno. Jer dijeliti isti demokratski proces sa Tutom Bugarinom, kud ćeš veće uvrede.
- 4. Dačić: “ko god dođe iz Crne Gore u Srbiju i upiše se kao Srbin ima besplatnu zdravstvenu zaštitu i besplatno školovanje”
Istina! Još od vremena knjaza Nikole su se raznim benefitima privlačili crnogorski studenti u Beograd. A nije da im je puno trebalo. Samo je Dačić zaboravio dodatno motivisati zainteresirane: ako dođete i upišete se u naše državljanstvo, velike su šanse da u Crnoj Gori postanete predsednik parlamenta ili čak premijer. Nije da bi ga trenutna situacija demantovala.
- 3. Dačić: “nigde nisam čuo više četničkih pesama nego kod crnogorskih nacionalista”
Opet istina!!! Na primjer, ja vazda u kafani tražim onu ljubavnu: u sebi je tajnu krila, i priznala nije nikom, koliko je puta bila, u krevetu sa četnikom. Drago mi je da smo se počeli prepoznavati.
- 2. Vučić: “Milane, preokrutan si prema Zdravku (Krivokapiću)”
Kako se emisija bližila kraju opadao je nivo krvi u alkoholu kod Milana i Ivice, te su se lagano gubile konture nečega što se zove civilizovana interakcija. Nakon što je Milan iznio niz optužbi na račun čovjeka koji mu je bio nosilac izborne liste i koga je izabrao za premijera, Vučić je u maniru iskusnog mazohiste, držeći žice induktorskog telefona na žrtvinom torzu, rekao: Milane, preokrutan si. Da je živ Semjuel Beket napisao bi sjajnu dramu.
- 1. Karleuša: “da narod u Bosni nije bio siromašan ne bi došlo do rata”
Da narod u Srbiji nije bio kretenski ne bi došlo do Jelene Karleuše. I ne bi došlo do emisije Ćirilica. I ne bi došlo do prilike da ona saopšti tako zlonamjernu i odvratnu konstrukciju koja poručuje kako je za Srebrenicu u stvari kriva nedovoljna prosječna plata kod žrtava. Što reče jedan crnogorski nacionalista, inače fan četničkih pesama: mislim, pi’!
