„…Smetaju im, dakle, ljudi koji ne žele mržnju i koji ohrabruju sve one koji ne žele biti u torovima i koji ne žele razmišljati onako kako im to projektiraju majstori torova, misaono i mentalno sposobni samo da ograđuju mozgove.”
Predrag Lucić 1964-2018
Na današnji dan prije četiri godine otišao je jedan od “Tri kralja” hrvatskog, te jedan od deset najsjajnijih na novinarskom nebu bivše Juge. Veliki Predrag Lucić. Dio trojca VIvaLuDez. Feral u tmini u kojoj smo rasli, a evo i ostarasmo.
Eto, da napomenem, za njegov rad i njemu sličnih HGI i HNV CG nikad se nisu zanimali. Uvijek su iz “Matice” promovisali samo osvjedočene nacionaliste, mediokritete i jeftine politikante na funkcijama. Sebi slične, uvijek to tako biva.
Jednom sam kombijem, koji je prevozio mlade katolike iz Boke na Planinarski križni put negdje po Zagorju, iz Tivta putovala za Zagreb. Naravno, valjalo se i vratiti.
Nabavih u Zagrebu netom objavljenu monografiju Feral Tribune-a, koja mi je bila predragocjena da bih je odložila u kufer. Grleći je uđoh u taj kombi za nazad.
Neću ih mencovati, samo ću reći da su i dalje “vrhovnici organiziranih Hrvata crnogorskih”. Imali su kravate, visoko su držali čela, tu kraj Lisinskog. Netom su izašli iz zgrade do, Matice iseljenika. Rekoše da su se prethodnih dana borili za našu stvar.
Na upit na čemu su konkretno radili, nisu mi umjeli odgovoriti. Pokazah im tada naslovnicu Ferala, koju ću prikačiti u komentaru.
Zbog čega vam ovo ispričah, ne znam. Valjda zbog toga što je to bilo prije 11 godina. I do današnjeg dana ostalo isto.
Znam da bi Predrag Lucić i Boris Dežulović, da se Duje nije razbolio, gostovali ljeta 2017. na Purgatorijama u Tivtu. Predrag i Neven Staničić su već bili u dogovorima kad smo saznali da je veliki novinar, dramaturg, pjesnik i pisac bolestan.
I tako, idu godine. Step by step, Stepinac… Jebo te Ampilotije…
Istaknuta ilustracija: © Alem Ćurin