Bivši KGB pitomac, sada ljuti antikomunistički produhovljeni lider koga veliča ovdašnja tvrdo pravoslavna i pravdoljubiva omladina gadljiva na petokraku. Iz tog paradoksa se i došlo do ovog najnovijeg razora. Kad se to sve dobro zamiješa, uz obavezan začin klera i “svetih trava”, dobija se ovaj smrtonosni koktel, još jedan maraton ubijanja. Ovog puta, na drugom, pravoslavnom kraju spektra. Ali ne smeta to lokalnoj raji, kojoj je očito ubijanje i među pravoslavcima normalno, dok god autorski pečat daje bivši pitomac, zaštitnik njihovog Slobodnog svijeta.
I kao i uvijek, svijet se dijeli na Navijače. Njihovi i Naši. Jer, “a šta su oni nama radili”…
Sa drugoj kraja svijeta kriči danas isti onaj krvavi ratni i licemjerni Zapad i njegova politika dvostrukih aršina. Sakupljaju se uredno zemljice-poslušnice da obavezno i oštro i one osude rat, kao da se nešto pitaju u ovom zamešateljstvu “na najvišem nivou”.
Onomad kad se kotrljala Gadafijeva glava po prašini, kad se surovo klalo po Iraku, Avganistanu, Siriji, Egiptu, bješe to tek daleki eho iz poludivljeg svijeta, smrt nekih diktatora, tamo daleko od nas, od naše civilizacije u kojoj vlada mir, pravda i red. Bila je to, rekoše tada, borba ugnjetenog naroda za civilizacijske, zapadne vrijednosti. Vješto upakovane vijesti o arapskom narodu gladnom hljeba i pravde koji se izborio za slobodu i život dostojan čovjeka, pomognut američkim pravednim bombama, naravno.
Istina je, kao i obično – između ova dva strašna pola. Zato je istina i nastradala, ali ne sa ovim najnovijim besmislenim i strašnim ratom, nego upravo onda kad je ovakvo globalno informativno ustrojstvo postalo kanon.
Nama “običnim” i neinformisanim ostaje da se nadamo da će nam ostaviti makar malo mira, da će se urazumiti Glave koje se pitaju. U suprotnom, biće svima koji ostanu komotno i dovoljno udobno po pećinama i rupama ove davno otrovane planete.
Istina i suština. Odlično.