Crna Gora je podijeljena zemlja. Ali ona nije podijeljena po vrijednosnom principu, kao što se često misli(lo) i kako nam se neprekidno bombarduje razum. Podijeljena je, kao što se danas valjda najbolje vidi – po svjetskom principu. Onako kako je podijeljen današnji svijet, na Blistavi Zapad i Brutalni istok, ili obrnuto – zavisno za koga navijate u ovom Krvavom Turniru Moći. Principom revnosne mržnje prema “njima”, kulturom isključivanja, terorom jednosmjernih informacija, stupidnim izvještajima kojima se “strane” po čitav dan prebacuju, Crna Gora je danas ponosno, rame uz rame sa Evropskom unijom, čiji dio eto još nije. Ali može biti, ako geopolitika to ubrza. Što je posebna vrsta tužne smijurije, kao i sve što nam se događa…
Na lokalnoj TV voditelj emisije otvoreno grmi na primitivne Ruse i Putina, uz poruku da ovo nije vrijeme kad možeš ostati “nesvrstan.” Nesvrstan, naime, možeš biti samo kad “tvoji” plešu ples smrti – to je kredo moderne ljevice i savremenog ljevičara. Tu mudro ćutiš i čekaš da se završi serijal, uz rijetke i oskudne izvještaje televizijskih ekipa, iz neke mistične Sirije, Jemena i sličnih egzotičnih destinacija. Čajkovski je u međuvremenu satjeran u ćošak, gdje mu je i mjesto, Gogolj će biti vraćen Matici Ukrajini, Kijevska Rusija je poražena ideja, baš kao i Britanska Bretanja… i slične neoliberalne informativne skalamerije, za koje smo mislili da su izum od prije tridesetak godina, patent jadnog Balkana i jadne ubijene Jugoslavije. Ne, vidimo da je sve ovo itekako svjetski trend, a nikako naša glupost i ludilo, kako se do juče vjerovalo. Trijumf gluposti se podigao opasno visoko, a od toga nikad dobro ne biva…
Na nekom drugom kanalu Emir pitko objašnjava, crkvenoslovensko-komunističkim prosedeom – još jednim patentom vremena – da je pobjeda Pravoslavlja na vidiku i da je Zapad počeo da se trese. Apsurd je majka svijeta u kom živimo, pa su i sve nemoguće i moguće ideološke kombinatorike dopuštene. I sve su upravo – profitabilne. Jer, uvijek je u profitu štos i suština. Jer u svijetu u kom živimo više nije ostala nijedna valjana i validna snaga koja će reći: čekaj malo, postoji valjda i treća lula koja se puši. Lula mira, na primjer. Ne, dovoljno je revnosno kačiti slike ukrajinske zastave, slati oružje za nastavak nemoguće misije smrti i – čekati rasplet. Rasplet kojeg nema. Jer to što se zove raspletom, samo je bilans počinjenog užasa i svih onih užasnih hipokritskih “mjera” koje će zatim uslijediti. Sirotinja će, kao i obično, platiti sudbinsku cijenu. Najtužnije, vrata zla koja su već dobro odškrinuta, teško će biti zaustavljena u ovom zaglušujućem dobošarenju otrovnih informacija.
Kapljica istine u bujici laži koja je prati karakteristična je za obje “strane” ovog (informativnog) svijeta i i u toj prljavoj vodi plivaju svi argumenti. I za ovu stranu za koju navija zvanična Crna Gora, i za ovu za koju navija (polu)nezvanična Crna Gora – koja je, tek da ne bude štednje na apsurdu, dio i zvanične Crne Gore. U međuvremenu, vašar taštine zvani Izbori se nastavlja, jer protokoli ne smiju stati – ozbiljna je lova u pitanju. Smije stati brašno i ulje, ali šta će tek biti ako dođu njihovi – ješćete rijetke porcije boršča, u najboljem slučaju…
Čuvaj se, mali čovječe. Ovog puta ćeš teško naći svoj put.