Izvor: Science News
Ovo otkriće pojačava dokaze koji sugerišu da su prethodnici života došli iz svemira
Još sastojaka potrebnih za postojanje života pronađeno je u meteoritima.
Svemirske stijene koje su pale na Zemlju u prošlom vijeku sadrže svih pet baza koje posjeduju informacije u DNK i RNK, objavili su naučnici 26. aprila u magazinu Nature Communications.
Ove „nukleobaze“ – adenin, gvanin, citozin, timin i uracil – kombinujući se sa šećerima i fosfatima sačinjavaju genetski kod cijelog života na Zemlji. Još uvijek nije poznato da li su ovi osnovni sastojci za život prvi put došli iz svemira ili su nastali u toploj supi zemaljske hemije. Ali, ovo otkriće dodatak je dokazima koji sugerišu da su prethodnici života prvobitno došli iz svemira, kažu istraživači.
Naučnici su otkrili djelove adenina, gvanina i drugih organskih jedinjenja u meteoritima od 1960-ih. Istraživači su takođe vidjeli nagovještaje uracila, ali su citozin i timin ostali neotkriveni, sve do sada.
„Završili smo skup svih baza koje se nalaze u DNK i RNK i životu na Zemlji, i one su prisutne u meteoritima“, kaže astrohemičar Daniel Glavin iz NASA-inog Centra za svemirske letove Godard u gradu Grinbeltu, u državi Merilend.
Prije nekoliko godina, geohemičar Jasuhiro Oba sa Univerziteta Hokaido u Saporu, u Japanu, i njegove kolege su smislili tehniku za nježno izdvajanje i odvajanje različitih hemijskih jedinjenja u tečnoj meteoritskoj prašini i zatim izvršili njihovu analizu.
„Naš metod detekcije ima redove veličine veće osjetljivosti od one primijenjene u prethodnim studijama“, kaže Oba. Prije tri godine, istraživači su koristili istu tehniku da otkriju ribozu, šećer potreban za život, u tri meteorita.
U novoj studiji, Oba i kolege su udružili snage sa astrohemičarima u NASA-i kako bi analizirali jedan od ta tri uzorka meteorita i tri dodatna, tražeći drugu vrstu ključnog sastojka za život: nukleobaze.
Istraživači smatraju da ova blaža tehnika ekstrakcije, koja koristi hladnu vodu umjesto uobičajene kiseline, održava jedinjenja netaknuta. „Smatramo da je ovaj pristup ekstrakcije veoma pogodan za ove krhke nukleobaze“, kaže Glavin. „Više je kao hladan napitak, a ne pravi topli čaj.“
Ovom tehnikom, Glavin, Oba i njihove kolege izmjerili su obilje baza i drugih jedinjenja vezanih za život u četiri uzorka meteorita koji su pali prije više decenija u Australiji, Kentakiju i Britanskoj Kolumbiji. U sva četiri, tim je otkrio i izmjerio adenin, gvanin, citozin, uracil, timin, nekoliko jedinjenja povezanih sa tim bazama i nekoliko aminokiselina.
Koristeći istu tehniku, tim je takođe izmjerio hemijske količine u tlu sakupljenom sa lokacije u Australiji, a zatim uporedio izmjerene vrijednosti meteorita sa vrijednostima tla. Za neka otkrivena jedinjenja, vrijednosti meteorita su bile veće od okolnog tla, što sugeriše da su jedinjenja došla na Zemlju u ovim stijenama.
Ali, za druga otkrivena jedinjenja, uključujući citozin i uracil, obilje tla je čak 20 puta veće nego u meteoritima. To bi moglo da ukaže na zemaljsku kontaminaciju, kaže kosmohemičar Majkl Kalahan sa Državnog univerziteta Boise u Ajdahu.
„Mislim da su [istraživači] pozitivno identifikovali ova jedinjenja“, kaže Kalahan. Ali „nisu predstavili dovoljno ubjedljivih podataka da bi me ubijedili da su zaista vanzemaljski“. Kalahan je ranije radio u NASA-i i sarađivao sa Glavinom i drugima na mjerenju organskih materijala u meteoritima.
Ali, Glavin i njegove kolege ukazuju na nekoliko specifičnih otkrivenih hemikalija kako bi podržali hipotezu o međuplanetarnom porijeklu. U novoj analizi, istraživači su izmjerili više od desetak drugih jedinjenja vezanih za život, uključujući izomere nukleobaza, kaže Glavin. Izomeri imaju iste hemijske formule kao i njihove povezane baze, ali su njihovi sastojci drugačije organizovani. Tim je pronašao neke od tih izomera u meteoritima, ali ne i u tlu. „Da je došlo do kontaminacije iz tla, trebalo je da vidimo i te izomere u zemljištu. A nismo“, navodi on.
Odlazak direktno do izvora takvih meteorita – netaknutih asteroida – mogao bi razjasniti stvar. Oba i kolege već koriste svoju tehniku vađenja na djelovima sa površine asteroida Riugu, koji je japanska misija Haiabusa2 donijela na Zemlju krajem 2020. Očekuje se da će se NASA-ina misija OSIRIS-REk vratiti u septembru 2023. sa sličnim uzorcima sa asteroida Benu.
„Zaista smo uzbuđeni zbog priča koje ti materijali imaju da ispričaju“, zaključuje Glavin.