Crkveno pitanje iz ugla “nevjerujuvšeg”

---

Nisam “vjerujuvši” kao Banjo Radulović, predsjednik Crkvene Opštine CPC-Podgorica, ali mogu pogledat’.

Već sam o ovome govorio u ljeto 2020. u podcastu Matrica.Studio.

Vjerovatno je reach bio loš nikakav, pa ću još jednom ponoviti, a volio bih neki argumentovani demant.

Valja napomenuti da nisam pročitao u međuvremenu niti jednu sličnu analizu u dijelu fingiranja čitave priče, što me nagoni na misao da ima mesine u ovom mom pensanju.

Naime, Mikaš je na kongresu DPS-a 2019, a zatim i krajem te godine u Skupštini CG, predlažući već čuveni zakon o vjerama, išao na priču koja nije mogla imati povoljan epilog po CPC koja je obnovljena/pokrenuta 1993. na Cetinju, 26 godina prije rečenog DPS kongresa.

Na samom kongresu među zvanicama je bilo mjesta za Vuka Draškovića i Nenada Čanka, (na prethodnom kongresu i za Vučićeve prvake), ali ne i za glavnog u Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi, koju u svom govoru spominje, odnosno ne i za Miraša alias Mihaila Dedeića ili nekog drugog iz te organizacije.

Ne, ne. On ne spominje njegovu organizaciju, već neku novu CPC koju treba napraviti. Ček, možda i ne. Ako ne misli na Mihailovu CPC, a nema ni dogovor sa pok. Ristom alias Amfilohijem koji je na čelu MCP, da ta organizacija u okrilju SPC pokrene priču o autokefaliji, onda what? Da, da. Njegova CPC je šarena laž, jer ko pravi tu Crkvu i što se dešava sa onom koja je registrovana kao CPC.

Aha, Mikaš namjerno unosi totalni zbunj u cijelu priču ili bolje rečeno čuveni zbunj stavlja u prvi plan, ne da bi se riješilo, već da bi se drvilo o tome.

Priča aktuelna decenijama, ili sto godina, ravno, ali on joj daje, poseban prizvuk na kongresu 2019, a zatim u Skupštini, kao da namjerno traži revolt, burnu reakciju javnosti, veću nego što je dobio po pitanju koverte.

I način na koji je usvojen zakon 2019. uoči nove izborne godine 2020. govori u prilog tome.

Želi dublje podjele, a to što je dobio je jačanje MCP-SPC i potpunu marginu Mihailove CPC. Da li je to njegova odgovornost? Kao da ga je stalo, koga briga, ima on Carigradsku.

Milo Đukanović krstio unuka u Vaseljenskoj patrijaršiji u Carigradu

Jučerašnjim činom je ponovo CPC poslao u Kinšasu iako mnogi pa i legendarni Miraš idu na počinak sa ubjeđenjem kako je Mikaš alias Lomi lobirao za njega kod Vartolomeja. How yes, no.

Daklem, nije to njega nikad suštinski zanimalo, liše toga da se drvi o tome uoči izbora 2020, da se skloni fokus domaće i međunarodne javnosti sa koverta sistema, đe više nije imao niti jednu da prozbori, a da se ne oznoji.

Ne treba zaboraviti da je priču o zakonu o vjerama pokrenuo jako takođe uoči izborne 2016. ali je taj džoker podjela povukao, jer je imao živu spiku o NATO-u.

2019. nije imao baš, baš ništa, liše tog džokera i iskoristio ga je. Halal mu vjera.

---

Amandman nastao iz komentara, kao kokoš iz jajeta, ili jaje iz kokoši…Hm…

Naravno da je kompleksna priča u svezi Crkve u Crnoj Gori, ali Lomi nas je 2019/2020 kao cipan cijelo društvance i staro i mlado, “vjerujuvše i nevjerujuvše” navukao na priču da o tome raspravljamo, da se on ne bi znojio oko krađa i prekrađa. To je jasno i to je suština.

I uspio je u tome, džokera – “Kongresno-Partijsko rješavanje CPC” je 2019. iskoristio valjano i okrenuo bubanj na stranu koja je od tada još više, nego prethodno, nejasnija, kada je CPC u pitanju. To je moj utisak.

Bolje rečeno, ne ulazeći u to kakva je organizacija u pitanju, višestruko joj je odmogao, sa banalno, kongresno postavljenom pričom, dok je sebi pomogao, da izgleda kao zaštitnik Crne Gore po n-ti put. Da izgleda, to je valjda jasno.

Neko će reći, izgubio je izbore. Hm, ne bih rekao. Ne treba zaboraviti da se DPS-ovci spremaju za dubinska poniranja po upravama, dok je CPC još zeru jaka u Zdravkovu Donju Zaljut, osim ako akronim za CPC nije Carigradska Pravoslavna Crkva.

E to je već druga stvar.