Par bolnih, međusobno povezanih, istina

---

Po strani svo nesuvislo guslanje o uzrocima ovih krimena, da li se radi o “zapadnim vrijednostima” (satanizam, LGBT, tolerancija svega i svačega, ateizam, komercijalni zabavni medijski programi…) ili “istočnim vrijednostima” (kultura nasilja nad drugačijima i slabijima, kleronacionalistički radikalizam, kultovi ratnih zločinaca) mislim da ćemo morati da se suočimo sa par bolnih, međusobno povezanih, istina:

INFORMACIJE: Porodice i najbliža društvena okruženja nisu više dominantni izvori informacija o životu i životnim vrijednostima za djecu u odrastanju, već agresivni multimedijalni i teško provjerljivi sadržaji koji se brzo šire internetom i digitalnim platformama. I koje više ne kontrolišemo, a pitanje je da li im možemo parirati nekim alternativnim sadržajem.

EMOCIJE: Odnos prema životu i smrti, porodici, braku ili seksualnosti, strahovi i očekivanja, i sve ostale stvari koje smatramo dijelom tradicionalne kulture življenja i društvenog organizovanja – se suštinski mijenjaju, a mi o tome pojma nemamo, niti naše intelektualne elite uopšte o tome razgovaraju. Tranzicija je opasna – i djeca na to uglavnom reaguju ili nasiljem ili povlačenjem u sebe, i samo je pitanje vremena kada će koje dijete proći kroz neku od tih faza, dok se ne formiraju kao ličnosti. Bez obzira da li se radi o omladini koja ide na litije ili na ljetnje rejv festivale ili na belvederske skupove ili na kafu u Njegoševoj.

POLITIKA: Ekonomska struktura uništava i posljednje obrise tradicionalnih porodica kao zona ličnih sigurnosti – što zbog prirode poslova, što zbog vremena koje za sobom povlače, što zbog nedovoljnih primanja. Istovremeno, setom katastrofalnih strateških socijalnih politika – porodice su ostavljene bez suštinske podrške, dok se ono malo preostalih socijalnih servisa guši u prepisanim procedurama za čije sprovođenje nemamo ni znanja niti resursa. Pravosuđe tradicionalno reaguje sporo, neadekvatno i zakašnjelo. Što se tiče političkih ili građanskih platformi, koje treba da građanima ponude neko rješenje za sve ovo… očigledno imaju pametnija posla, jer ideja sigurno nemaju.

Svako teško vrijeme, a naša su vremena uglavnom bila teška, preživljavali smo zahvaljujući solidarnosti koja je vjekovima utvrđivana u vezama između porodica i prijatelja, zahvaljujući nesebičnom požrtvovanju i ljubavi za one najbliže i zahvaljujući pregalaštvu narodnih tribuna. I dalje vjerujem da solidarnost, požrtvovanje i ljubav kod nas i dalje postoje u velikom omjeru, samo je ostalo pitanje da li će oni koji se kandiduju za narodne predvodnike konačno početi da se bave problemima ovog društva.