Kad se za nekoga čoeka ili grupu ljudi kaže da su stoka, vrijeđa ih se, smatra ih se bićima nižeg reda u prirodi i društvu.
Tako ljudi sebe stavljaju ispred njih, pa i ja uzmem tu slobodu izraza ponekad prilično svjestan relativnosti same uvrede.
Jer kakva smo mi ostali u gledališću, kraj malih ekrana, stoka, kad su nam društveni predvodnici, iz obora Skupštine, tek ta stoka neopjevana u mojim ili našim mislima.
I onda me spopadne strah onog najgoreg: da oni nisu možda ipak stočari a mi njihovo stado goveda (to je ta stoka najgora tek) koje nije našlo načina ni da podivlja pravo životinjski na tretman i probode ih tu i tamo rogovima vadeći im crijeva naizvan, niti da utekne u šumu i tamo kao slobodna životinja bar junački skapa od čopora vukova ili razjarenog medveda.
Pogledajte snimke današnjeg kontrapuča u Skupštini, svi baš svi stočari koji su prekinuli igrokaz skupštine u režiji Mandića i Pipuna se … smiju dok protestuju i priječe rad Mandićev. Smijulje, vesele, raduju…
Ustav CG je malo vrjedniji njima i oponentima od Perfex toaletnog papira na akciji … 0.99€…
Biće nam svoj ostaloj farmi problem ako su u pravu, da sve to ne vrijedi pišljiva boba, otud i čine tu sprdnju sa svime.
A stoka ih izdržava, mjesto da ih pobije, što bi svaka plemenita zvijer ili životinja uradila braneći se… da ne bude stoka.