Tragedija Cetinja nije svanula prvog januara. Agonija stare crnogorske prijestonice lagano, pa sve jače, obrušavala se poput lavine od prvih naznaka slabosti pa do rušenja bivše države. Odavno se na ovom podlovćenskom terenu odvijaju razna oblačenja i presvlačenja koja obično završavaju u prljavim dresovima. Mnoge su igre ovdje odigrane, najmanje sportske a najviše političke i vjerske, pa su i ratničko – odbrambenu čast crnogorsku presvlačile u razne boje i grbove. Crna Gora se velikim stradanjima žrtvovala za svoju slobodu a njena drevna prijestonica postala je inspiracija evropskih istoričara i putopisaca. Po završetku Drugog svjetskog rata, u kome je Cetinje pokazalo svoje slobodarsko lice, sačuvalo je poštovanje za sve svoje građane koji su prebolovali poslijeratnu pustoš i zajedničkim angažovanjem stigli do života u miru.
Staro Cetinje je bila, pored svega drugog, odskočna moralna daska za nas đake Osnovne škole i Gimnazije, kad smo u ljekare bolnice “Danilo I”, profesore, slikare i mnoge druge intelektualce, gledali kao u hodajuće ikone božanskog lika. Takav život nas je vaspitavao da se dostojno odnosimo prema takvim ljudima i svom gradu koji je s radošću dočekivao goste iz čitavog svijeta. Bilo je to neponovljivo lijepo doba iako svevremeni kritičari te velike države u njoj vide krivca za naše ovovremene muke. A mogli bi se ponekad zapitati da li su građani te zemlje imali devizne račune u našim bankama, da ne pominjem razna ostrva, lažne račune i prevare i da li su se kriminalci obračunavali u našim gradovima. To su samo dva pitanja od stotinu koje bih mogao da postavim. A šta su uradile vlasti tokom raspada SFRJ? Na Cetinju su likvidirane sve firme i fabrike, hiljade radnika su ostale bez posla, a LSCG je označen kao krivac svega i svačega. Svaka naredna vlast žmurila je na ruiniranje Cetinja i čak mu lijepila etiketu nepodobnog lica. Šta je drugo moglo da se rodi u svijesti građana nego surova borba za preživljavanje. Mladi ljudi su odlazili u svijet a oni koji nijesu to mogli da ostvare postali su plijen organizovanih klanova. Ako je već bilo evidentno, onda je trebalo da se tome odmah stane na put a najlakše je nešto osuđivati a ne uraditi ništa. Umjesto toga imali smo odnedavno priliku da vidimo sliku naše stvarnosti u SKY aplikaciji.
Najnoviji događaji, nažalost, samo povećavaju tenzije u Crnoj Gori jer postoje nepremostive razlike u mnogim oblastima a najgore su one pod velom “tajnosti”. Zato ne možemo očekivati bolje sjutra, pogotovo na Cetinju koje upravo doživljava crne dane žaleći za sudbinom nevinih ljudi i dva nježna stvorenja.
I kako je sve počelo, tako je i prvog dana Nove 2025. ovdje nastavilo i, bojim se, da uskoro neće stati. Prije dvije godine bila je prva strašna opomena ali se sve završilo na šturim službenim saopštenjima. Ovo je već druga opomena i ne smije se dogoditi nova tragedija.
Dok sam ovo pisao zaiskrile su mi pred očima suze dva dječaka koji su žrtve našeg oboljelog društva i, sa ta dva anđela povezan u duši, apelujem na aktuelnu vlast kao nekadašnji član Vlade, sportista, šahista i Cetinjanin, da uvaži istorijski značaj Cetinja i pruži mu priliku da pokaže temelje složne Crne Gore, koji su ovdje odvajkada.