Hoćemo li konačno pošteno?!

Hoćemo li konačno pošteno?! Svi ste zajedno, trupačke, davno skočili u izbornu volju građana!

Ovo tragikomično burlikanje posljednjih par dana o izdaji volje “naroda” (valjda građana, ali to je druga tema), možda bi u teoriji pilo vodu, dragi predstavnici sve tri izborne liste, da svojim ponašanjem i postupcima niste sami, trupačke skočili davno u izbornu volju građana.

Nesporna je izborna volja bila da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti stavi van snage i to je završeno. I to je jedino što ste uradili apropo izborne volje. I to ste uradili svi zajedno. E onda je krenulo nizbrdo.

Zaboravili su mnogi da je izborna volja takođe bila, ne samo da se razmontira stari korumpirani sistem, nego da se prekine sa takvim praksama.

Umjesto toga – zajahali ste sve sto šte mogli.

Razvalili ste školski sistem i doveli iste onakve kakve su stari ostavili, samo sa drugim partijskim knjižicama – vašim. Neki su čak i ostali, jer su prelećeli iz stare u novu vlast i na to ni malo gadljivi ni malo niste bili. I još ste podijelili plijen po Dontu. Umjesto da birate najbolje, na konkursima i da konačno stvorimo školstvo kakvo ovoj djeci treba.

Onda su se zajahale energetske kompanije i neka druga državna preduzeća. Prvo, na čelo se doveli ljude bez ikakvog radnog iskustva da se bave tim poslom, a onda krenuli da zapošljavate partijsku bazu to što ste mogli.

Po dubini smo dobili Kurtu umjesto Murte, najčešće još manje kvalifikovanu od one koju nam je ostavio DPS sa svojom družinom. Javni sektor se nije racionalizovao, nego je nastala poplava novog zapošljavanja.

Po skupštini su pljuštale populističke mjere kako bi se suštinski kupovali glasovi. Usvajale su se razne mjere koje su ovi iz vlasti nazivali pravednima, kojima se odlivaju pare iz budžeta.
80% ljudi koji su glasali za te mjere centa nisu zaradili u realnom sektoru, nego žive od državnih/partijskih plata godinama. Zašto kažem ‒ nazivali pravednima. Pa zato što nisu predlagali mjere koje bi punile budžet i koje bi obezbijedile da ti ljudi stvarno to mogu da primaju na dugi rok i na održivi način.

Onda smo dobili program #EvropaSad. Nadu za građane i nešto što su davno zaslužili. Ali koji je iz ugla svakog normalnog ko se bavi ekonomijom, prilično rizičan, jer se oslanja na učinak slabih crnogorskih institucija. To je konstatovao i MMF. Sa druge strane, ništa nismo učinjeli da te institucije ojačamo. Na čelo Uprave prihoda i carina doveli su bivšu asistentkinju Duška Kneževića, koja ako je bila dobar asistent ‒ znala je što joj šef radi. Ako je bila neznavena, onda nije bila kvalifikovana ni za taj posao. Ali bilo što od ovoga je čini etički nekvalifikovanom da se nađe na čelu jednog ovakvog organa koji sve državne prihode treba da ubira.

Krivokapić se ponašao cijelo vrijeme kao klasični kabadahija, koji misli da je najpametniji i koji će uvijek moći da preigra sistem. Prevario je svaku izbornu listu makar jednom. Siguran sam i da je bilo više puta. Nudio nam meritokratiju, donio partitokratiju. Onako nevakcinisan, objašnjavao nam je, kako je medicinski fenomen jer mu rastu antitijela, a suština je prilično ne-fenomenska, vjerovatno je bolovao više puta, pa su mu zato s vremena na vrijeme rasla. Na njegovu riječ mogli smo da se oslonimo kao na koru od banane. Na principijelnost, na koju se stalno pozivao ‒ takođe. Partiju koju “nikad nije pravio” naumio je da pravi od naših para, dok je na javnoj funkciji, koristeći svaki mogući manevar, samo da zadrži vlast. On i šačica njegovih ambicioznih saradnika, koje na izborima, priznaćete, ipak nismo glasali.

Dobili smo klanove ponovo ‒ u zdravstvu, u prosvjeti, u Univerzitetu… svako je dobio svoje male feude kojima je vedrio i oblačio, jednako politički kao i oni prije njih. Stavio se interes partije ispred obraza, vjera ispred nauke, a politička nepismenost ispred zdravog razuma.
O bolnici u Meljinama sa Duškom Kneževićem pregovara kćerka premijera, koja nema bilo kakvu javnu funkciju, ovlašćenje ili znanje o tome. U normalnoj zemlji – samo bi zbog toga pala Vlada.

Dobili smo mržnju između naroda kakvu odavno ne pamtim. I sa tom se politikom i dalje nastavlja. Da bude ironija veća, jednu dugogodišnju partiju i njenog pokojnog predsjednika (kojega su iz te partije davno sklonili) sada poziva na principe osoba koja ih je tada pljuvala, jer je bila u drugom taboru. U profesionalnom kapacitetu.

Pandemija korone nam se raširila do nivoa da smo postali prvi u svijetu po broju zaraženih, a Vlada i Ministarstvo umjesto da nešto urade ‒ pravili su se blesavi, a znali su da one stare kritikuju kako ne rade dobro. Stopa vakcinacije nam je i dalje na nivou nerazvijenih, divljih zemalja.

I na kraju ‒ je li bilo dobrih stvari ‒ naravno da jeste. Skoro dvije tone kokaina zaplijenjene, turistička sezona oporavljena (iako smo cijenu platili životima građana, a znalo se i bolje ‒ kao u susjedstvu), dobili smo mjere za bolji život građana, uz ogromne rizike da to neće biti održivo…i sad moramo da upremo svi, svim silama, da to zaživi, jer su ljudi zaslužili bolji život. Ali isto tako, zaslužili su mnogo, mnogo odgovorniju i bolju vlast od ovoga što smo dobili. Ali, tu smo đe smo.

I zato, ne očekujte od mene da plačem za foteljom Zdravka Krivokapića, ili foteljom bilo koga od vas iz tri izborne liste.

I budite makar toliko korektni da mi ne prodajete priču o “izdaji” nego se pogledajte svi u ogledalo i viđite đe ste i kakve greške pravili. Da naučite za idući put. Ako zaslužite da ga bude.

P.S.
Na komentare neću odgovarati. Govor mržnje i teške uvrede ću da brišem. Botovanja i slično – bujrum.  Samo molim partijske jurišnike i “prvoborce” koji su se ipak malo manje borili od mene da se ovaj sistem promijeni, da me preskoče sa opaskama i dociranjem. Čisto radi mentalne higijene. Ali to već kako hoćete.

▔▔▔▔▔▔▔▔▔▔▔
Objava je prenešena uz saglasnost autora