1 april – 20 april 2022
- Preminule tri značajne političke figure
- Izbori održani u Francuskoj, Srbiji, Mađarskoj i Kostarici
- Peripetije u Pakistanu, Tunisu i na Šri Lanci
- Građani će uskoro na birališta u Australiji, Keniji i Brazilu
Iako bi bilo logično svaki pregled međunarodnih odnosa početi dešavanjima u Ukrajini, ovaj put to nećemo uraditi. Sasvim suprotno, počećemo sjećanjem na tri značajne osobe u svjetskoj politici koje su preminule u posljednjih par sedmica.
Madlin Olbrajt je bila prva žena na poziciji državnog sekretara SAD, asertivnog diplomatskog ponašanja i odlučne akcije u mnogim teškim situacijama. Čehoslovačkog porijekla, iskusila je sve od izbjeglištva do političkog vrha najmoćnije administracije. Njen rad je takođe bio obilježen kontroverzama, pogotovo vezano za angažman na području bivše Jugoslavije.
Vladimir Žirinovski je bio omražena figura ruske politike, ekstremni desničar sa nesrećno imenovanom Liberalno demokratskom partijom. Bio je dugogodišnji poslanik Dume i kandidat na gotovo svim predśedničkim izborima u Rusiji od raspada SSSR-a. Prominentno se zalagao za vojnu akciju protiv Zapada.
Konačno, osoba koja nije bila političar ali je svojim djelovanjem ostavila neizbrisiv trag u tom svijetu je Mario Teran, službenik bolivijske vojske. On je, naime, 1967. godine u sklopu jedne kontradiverzione akcije ubio Ernesta Če Gevaru. Iako su se kasnije pridavale ideološke konotacije činu, Teran je tvrdio da je samo izvršavao naređenja i da mu je to bio najgori momenat u životu. Pamti se scena da je decenijama nakon ubistva kubanski zdravstveni sistem doprinio ozdravljenju Terana što se smatra simboličnom pobjedom Če Gevarine politike.
Nakon pandemije i početnog šoka dešavanjima u Ukrajini, konačno može da se nastavi izborna dinamika u svim krajevima svijeta.
U posljednje dvije sedmice naravno da su najznačajniji izbori u Francuskoj đe Emanuel Makron i Marin Le Pen ulaze u drugi krug u nikad neizvjesnijoj borbi dvaju suprotstavljenih vizija Francuske. Na izuzetno veliku izlaznost od 73 posto, Makron je dobio 27,85, dok je Le Pen dobila 23,15. Odličan rezultat je ostvario ljevičar Melanšon sa 21,95, dok su se mnogi nadali da će drugi krug ipak biti između njega i Makrona. Trenutni francuski predśednik uživa podršku međunarodne zajednice, čak i iz tradicionalno nenaklonjenih umjereno desnih krugova, reklo bi se više iz straha od toga kako bi izgledala Francuska pod Le Penovom, nego li iz podrške Makronovim ionako sterilnim politikama. Drugi krug je zakazan za 24. april i projekcije idu ka rezultatu 53-47 za Makrona, dok su realne šanse za pobjedu Le Pen oko 20 posto.
Rezultati izbora u Mađarskoj i Srbiji demonstrirali su koliko je lako u kriznim vremenima održavati vlast autoritarnih režima.
Orbanov Fides je sa lakoćom osvojio apsolutnu većinu od oko 52 posto, dok je ujedinjena opozicija zgažena sa 36 posto i njen lider Marki-Zaj je skrušeno priznao poraz znajući da je dao legitimitet sumnjivom izbornom procesu. Ovo se pojačava kada i na međunarodnom nivou prominentno postoje analize o neregularnostima u izbornom zakonu, procesu, prvenstveno kroz značajno prisustvo džerimenderinga.
U Srbiji je Vučić sa orgomnom marginom pobijedio na predśedničkim izborima, dok mu za većinu u parlamentu fali svega par poslanika što će biti puka formalnost, a perspektive za ponovljenu široku koaliciju takođe postoje. Razjedinjena opozicija puna starih lica jedino se nada većini u Beogradu i to u izuzetno heterogenoj koaliciji koja bi spajala ljevicu, centar i ekstremnu desnicu i vodila u novu nestabilnost.
Oba izborna procesa pokazuju znakove institucionalne prednosti za vlast, suštinsku naklonjenost medija vlasti i mnoge druge anomalije.
Pakistansku politiku potresao je skandal kada je premijer Imran Kan kako bi izbjegao glasanje o povjerenju u parlamentu isti raspustio. Zakonodavci su uputili odluku na ustavni sud koji je presudio o neustavnosti odluke. Nakon toga, očekivana smjena Kana se dogodila, a za novog premijera postavljen je mlađi brat nekadašnjeg lidera Navaza Šarifa. Od Šarifa se ne očekuju značajniji pomaci u vođenju politike kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu.
U Meksiku je predśednik Lopez Obrador raspisao referendum o nastavku sopstvene vlasti, nakon što su sudovi odobrili njegove sporne ustavne reforme, i na njemu ubjedljivo pobijedio, uz izuzetno nisku izlaznost od 18 posto. Opozicija je bojkotovala ovaj proces smatrajući ga pravnom i političkom lakrdijom.
Nasuprot tome, Kais Saied je odlučio da demonstrira sopstvenu moć u Tunisu i nakon što je parlament odbio da usvoji predložene ustavne promjene, on je suspendovao zakonodavno tijelo. Od ustavnog suda se očekuje da aminuje Saiedovu odluku.
Na Šri Lanci je došlo do ogromne krize i nestašice energenata, hrane i struje, ali je njihov lider Gotabaja Radžapaksa preživio na funkciji time što je otpustio većinu svog kabineta i time zadovoljio glasove koji su tražili njegovu ostavku.
Konačno, Rodrigo Čaves je novi predśednik Kostarike kao kandidat anti-establišment struktura. Pobjeda je došla nakon skandalozne negativne kampanje.
U tri zemlje su raspisani izbori i vode se rovovske borbe za prevlast.
Australijanci će na birališta 21. maja u situaciji đe konzervativci Skota Morisona značajno zaostaju za laburistima i očekuje se promjena vlasti prevashodno indukovana pogrešnim vođenjem pandemije i ekonomskom situacijom.
Brazil se vraća korak unazad i ponovo bira stara lica. Konzervativni populista Bolsonaro suočiće se sa nekadašnjim liderom Lulom, a prema relevantnim analizama, izbore će dobiti ekonomski programi mnogo više nego li tradicionalna politička prepucavanja na ličnom nivou. Lula radi mudar manevar pa se usljed nepostojanja konkurencije na ljevici prebacuje ka centru ne bi li ubrao još glasova na anti-Bolsonaro sentiment. Osim mnogih sumnji u sam izborni proces, strahuje se i od potencijalne Bolsonarove reakcije na poraz jer u svojim kopijama Trampove politike, on unaprijed najavljuje nasilne proteste i borbu za očuvanje vlasti po svaku cijenu.
U avgustu, u strahu od nasilja i terorizma, održaće se parlamentarni izbori u Keniji. Građani će birati između potomaka stare džinovske KANU jer tamošnji partijski sistem ni nakon skoro 60 godina ne dozvoljava prodor novih stranaka.
Ovoga puta to će simbolički biti borba uzora. Vilijam Ruto koji obnaša funkciju potpredśednika kaže da su mu uzori Njerere diktator Tanzanije i Margaret Tačer, što je vrlo čudno s obzirom na suprotstavljen karakter politika te dvije istorijske ličnosti. Sa druge strane se nalazi Raila Odinga podržan od strane trenutnog lidera Uhuru Kenijate, koji za svoje uzore navodi lidera Singapura u doba ekonomskog buma Li Kuan Jua i Narendru Modija. Uglavnom, izbori će se svesti na dobijanje glasova po ekonomskim pitanjima privlačenja investitora i podizanja životnog standarda jer političkih razlika gotovo da i nema.