Još u Ramajani, u petom vijeku prije nove ere, je opisana prva tehnika abortusa, koju su obavljali tadašnji berberi (brijači, frizeri). U Asirskom zakoniku, pobačaj je bio kažnjiv, jedino ako je urađen protiv volje zakonitog Supruga. Ako žena nije bila udata ili se suprug nije protivio, onda je bio prihvatljiv. Tehnike pobačaja se nalaze na zapisima iz doba staroga Egipta.
Za vrijeme stare Grčke, Platon u svom dijalogu Tetet, navodi vještinu babica da izazovu pobačaj. U staroj Ateni je pobačaj bio kažnjiv, jedino ako bi žena pobacila dijete, oca koji je mrtav. Jer je dijete zakonski nasljednik imovine. Za pobačaje, u vrijeme starih Grka i Rimljana se koristio ekstrakt biljke Silfium. Ta biljka je rasla u Cirenaiki (današnja Libija) i nalazila se na svim kovanicama koje su bile kovane u toj provinciji, baš zbog velikog profita koji su imali branjem te biljke. Međutim zbog pretjerane potražnje, ta je biljka danas istrijebljena. Čak je i Galen imao recept za pobačaj, gdje se mješavina Smirne i papra stavljala vaginalno, da bi se izazvao pobačaj. Nalaze se i zapisi iz stare Grčke, gdje su opisani instrumenti za dilataciju i kiretažu.
Hrišćanski filozof Tertulijan je opisao instrumente za kiretažu (koji se vrlo malo razlikuju od današnjih), što znači da je to bila uobičajena praksa. Kroz Srednji vijek se spominju razni recepti i metode pobačaja.
U Islamskom svijetu se, također nalaze zapisi tadašnjih ljekara o pobačajima, metodama koje se najčešće koriste i njihovoj učinkovitosti.
Krajem 18. Vijeka, Benjamin Franklin je opisao više metoda za pobačaj, kojim bi se pomoglo u “nesreći” neudanim ženama. Tada je bio posebno popularan koncentrat esencijalnih ulja metvice. Bio je prilično efikasan za pobačaj, ali je nosio i veliku smrtnost žena, zbog svoje toksičnosti.
Početkom 19. Vijeka, u SAD je zabilježena smrtnost žena od 30% prilikom pobačaja, koji su tada obavljani na divlji način.
Kod pobačaja u zdravstvenim ustanovama, smrtnost je zanemarivo mala, a komplikacije su svedene na najmanju moguću mjeru.
Danas je smrtnost kod nelegalno izvedenih pobačaja i do 13% (Svjetska zdravstvena organizacija).
Pobačaji su se izvodili od kad postoji ljudska civilizacija i sa zabranama i bez njih i uprkos komplikacijama. Kad se uvede zabrana pobačaja, jedino što će se zabraniti ženama je pristup bezbjednom pobačaju. Nebezbjedni će se i dalje vršiti, uz ovu smrtnost od 13%.
Zamislimo da se primjeni zabrana pobačaja, na ovim našim prostorima i zamislimo potencijalnu statistiku..
U BiH je 2017. Godine izvedeno oko 4000 pobačaja, dakle 520 žena bi umrlo.
U Hrvatskoj je 2020. Godine izvedeno 7485 pobačaja, od kojih bi 973 žene umrle.
U Srbiji je 2021. Godine izvedeno oko 17000 pobačaja, znači 2210 žena bi umrlo.
U Crnoj Gori, 2019 je urađeno oko 1400 abortusa, oko 182 žene bi umrlo prilikom nelegalnog abortusa.
Svi koji su, zbog odluke Ustavnog suda SAD, dobili vlažne snove, trebaju sve ovo imati na umu.
Posebno mi je zanimljiv fenomen Crne Gore, gdje se vrše pobačaji ženske djece. Mužjaci se protive pobačaju, ali kad čuju (zahvaljujući modernoj medicini i prenatalnim testovima) da im žena nosi drugu ili treću kćer, pristaju na pobačaj, bez moralnih zadrški.
Ko se protivi abortusu, ne treba ga nikad učiniti. Ali nemaš pravo uskraćivati ga drugome. Ako ne želiš da ti neko uskraćuje tvoja prava, nemoj ni ti uskraćivati nekome drugom.