Okvir političke stranke nije nešto što je meni ikada bio po guštu, jer po svom unutrašnjem bilu ne mogu biti političar.
U normalnom društvu, mislim da mi tako nešto ne bi padalo ni na pamet.
Moje članstvo u LSCG-u, do njegovog gašenja, nisam smatrao politikom, već utočištem od sveopšte gluposti.
Moje nazovimo bavljenje politikom nije zasnovano na nikakvim ličnim sinekurama, niti mi na um pada bilo kakvo ministrovanje već je moja ideja bila i ostala upravo u OTPORU koji bi rezultirao relaksacijom crnogorskog društva od lažavine čiji su DPS, Milo&Duško simbol, a da ljudi od struke, dođu na mjesta koje ovo društvo nasušno treba i da se uhvate u koštac sa posljedicama koje ostaju nakon pohare.
Tu sebe kao informatičara ne vidim, niti sam vidio.
Vjerovao sam da jednog dana(idealizam da li je arhaizam?), može u crnogorskom društvu pobijediti logika i razum, te da Crna Gora može postati istinska domovina koja će služiti građaninu.
Kad kažem, normalna država, tu mislim na nekoj skali od 1-10, da zauzme barem index 6, koliko je kažu MIlo imao u svom indeksu. To bi za Crnu Goru bilo čudo!
Priznajem da sam zbog prirodnih ljepota na malom crnogorskom prostoru romantičarski vjerovao u desetku, a desile su nam se jedinica i nula razdvojene.
Matriks.
Nego, odoh predaleko.
Nekoliko godina nakon gašenja LSCG-a, sam sklonište od javnog spamovanja i lažavine našao u pokretanju i uređivanju portala javniservis.me u kojeg sam sa sličnomislećim ljudima i prijateljima utkao solidan broj godina i mnogo energije.
Cilj je bio okupiti ljude koji se ne mire sa glupošću koja ih okružuje i proći kroz teme koje tište crnogorsko zarobljeno društvo.
Cilj je bila borba protiv kolektivne aMNEzije, propagiranje realnih razloga za sveopšti bojkot kroz kolUMničnu borbu i nenasilnu borbu na ulici.
Međutim, oni koji su jedini mogli napraviti BOJKOT sistema i sprovesti suštinski pritisak na režim-političke stranke nisu imale sluha, volje i interesa za tako nešto, a kamoli da ugase svoje firme-partije.
Da, to je već istorija. I zato sada pričamo o trideset godina vlasti.
Volonterski javni servis tačka me je polako gasio svoja svijetla, ali smo dogovorni bili da ne dozvolimo da se kontaminira, niti da se do kraja ugasi plamičak na domenu javniservis.me i nadimku “odupri.se”
Elem, 2015. Bojkota nije bilo na pomolu, ali se javila jedna nova priča, bar se tako činilo, ili se barem meni činilo da joj možemo pomoći da je oblikujemo suštinom drugačijeg pristupa politici.
Tako se tada dio kotorske ekipe sa javnog servisa i drugih dragih ljudi koje ću upoznati udružio u inicijativni odbor Demokrata Kotor.
Znajući u kakvu kaljužu od predpolitičke scene ulazimo, ili kojoj se formalno vraćamo, pokušao sam sebe ubijediti da ima smisla dati šansu nekom izbornom ciklusu, cirkusu.
Tako smo se 2016. u oktobru obreli na (onim svakakvim) izborima i pored svih parametara koji su bili kontra, srčanošću, iskrenošću, srećom i talikom, pokazali smo da su čuda moguća, ako se vjeruje u njih, da ih možemo na njihovim koverta izborima oburdati. I uspjeli smo.
Pripao nam je najveći broj glasova nakon DPS-a.
Mi sa ledine, a oni iz srca koverte.
Nažalost na državnom nivou pobjeda na izborima je jednostavno bila i ostala nemoguća. Vjerovali ili ne u vajbere i praćke.
Matriks je tu neumoljiv.
Bio je taj lokalni, kotorski trenutak nestvaran, ali smo znali kakav je to mač sa dvije oštrice.
Ej, imati lokalnu vlast, dok je aždaha sa 7 binjiša u Podgorici. Imati lokalnu vlast sa raznorodnom opozicijom u zbiru samo jedan mandat više u skupštini u odnosu na kovertaše.
Nakon izbornog cirkusa uslijedili su mučni pregovori sa budućim koalicionim partnerima kojima je Vlado Jokić čini mi se jedini mogao stati na kraj, i započeti opozicionu vlast u Kotoru.
Upravo kao pobjednik pregovora, znanjem, oštroumnošću i pravičnošću,iako nenametljiv, jednostavno se desio Kotoru i postao najmlađi gradonačelnik u dugoj povijesti Grada.
U cilju borbe protiv kolektivne aMNEzije, bitno je naglasiti da je karika tadašnjeg sistema i na državnom i na lokalnom iz ovog ili onog razloga napravila kakavtakav otklon od punoljetnog života sa Gospodarom.
Bili su to legendarni Ranko i SDP, sa kojim smo ušli u koaliciju zarad detronizovanja kotorske DPS bulumente. Uh.
Licemjerstvo SDP-a, kroz svoje postojanje je bilo i ostala konstanta, ali prve godine na lokalnom nivou može se reći da su bili koalicioni partneri sa kojima se mogao naći dogovor oko pitanja za Grad.
Na veliku žalost, druga godina je vratila licemjerstvo SDP-a u punom sjaju, ali trpjeli smo je zarad višeg interesa.
Ne ličnog, nego opšteg, koliko je bilo u našoj moći, da se nepomenici od DPS-a ne vrate.
Moralo bi i u Kotoru mnogo bolje, ali u datim okolnostima o kojima ću pisati drugom prilikom, Vladimir V Jokic je bio na braniku Grada i kotorskog građanina i na braniku kotorske bitnosti kako u Crnoj Gori, tako i u svijetu. Da, i u svijetu.
Nego, da se vratim kratko na anagram od DPS.
SDP se na državnom nivou na ulici bori rame uz rame zajedno sa pokretom #oduprise , pa tako valjda i sa mnom, a obaljuju opozicionu vlast u Kotoru sa DPS-om (Sic!)
Crnogorska kaljuga u punom smislu.
Pred I.O. DCG Kotor sam prošlog mjeseca istakao razloge zašto izlazim iz stranke.
Motiv je prije svega bio da građansku ideju #oduprise koja je konačno dobijala svoje dugo čekane konture na ulici, sačuvam od etikete “Demokrata” kako sam kasnije i naveo u zvaničnom pismu o istupanju iz članstva DCG.
U tom neformalnom nadpokretu, osim svih drugih antirežmskih struktura koje se moraju legitimisati kao takve znao sam i znam da moraju imati svoje mjesto parlamentarne stranke i koalicije DF i SDP i DCG i URA i svi drugi koji budu dijelili osnovne principe koji su kontra fingiranja demokratije.
O tome drugom prilikom, jer proces je u toku, ali ako ovo odmogne u pregovorima i dogovorima, onda se nikad i ne trebaju postići, jer neće biti zasnovani na istini.
Kratko o slici.
Slika je nastala u februaru 2017. na protestu majki i građanske inicijative “Za Nas” ispred zgrade Vlade Crne Gore.
Na slici za već famoznim transparentom sam sa mlađim bratom, Mladenom, sa Vladimirom Jokićem, sa jednim studentom, saborcem Dujom sa JS.ME, jednim predstavnicima nekadašnjeg neformalnog #Građanskog Milanom Kekerom i Lukom Rakčevićem i dragim prijateljma iz cetinjske URA.
Nismo mi stojali iza ovog transparenta kao članovi stranaka, ovih ili onih formalnih i neformalnih organizacija.
Stojali smo kao ljudi!
Stojimo i danas kao ljudi koji VJERUJU da se stvari u Crnoj Gori mogu konačno pokrenuti na bolje!
Lešinarima od dnovina dajem approve da prenesu ovaj blog, pošto za prethodne nisu pitali.
Neka iju! Mater iks!