Za sedam dana će kod nas biti još jedan „praznik demokratije“, kako lažne izbore nazva predsjednik lažnog parlamenta, koji bi u svakoj iole pristojnoj i pravnoj državi bio u zatvoru. Ovaj „praznik demokratije“ već obilježavaju – a tek će ga obilježiti, takve manipulacije i pritisci, da su se svakom pristojnom građaninu zgadili izbori i demokratija na crnogorski način. Sreća u nesreći je što pristojnih građana ima malo, pa sve gutaju i mogu progutati. Tako su oni koji su do juče zagovarali bojkot izbora zbog nepostajanja uslova za njih, preko noći promijenili mišljenje, u toj mjeri, da principijelne zagovornike bojkota proglašavaju sumnjivim i izdajnicima. Nedeljno otrežnjenje će im biti bolno, ali će do narednih izbora opet sve zaboraviti.
Poslije 46 mjeseci bjesomučnih međusobnih prozivki i najgorih podmetanja, opozicija je najzad sklopila prećutan pakt o nenapadanju. Borba za mandate je ipak važnija: kako onda, tako sad.
Uzavrele predizborne strasti dodatno je podigao kontroverzni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Crkva na čelu sa mitropolitom Amfilohijem se oštro suprostavila tom zakonskom rješenju i krenula u najmasovnije proteste ikad održane u Crnoj Gori. Uz pomoć DPS-a, ali i dijela opozicije, sve je vraćeno u „normalu“. A crnogorska normala su podjele i mržnja, od kojoj se ne vidi potpuni ekonomski sunovrat zemlje, korupcija i kriminal koji nas pojedoše, nepostajanje institucija.
Poslije današnjeg otvorenog poziva mitropolita Amfilohija da se ne glasa za DPS, čeka nas paklena poslednja predizborna nedjelja. U njoj će biti takvih gadosti, optužbi i podmetanja, da bih je najradije prespavao. Zbog mentalnog zdravlja, prije svega. U finalu će biti, skoro sam siguran, prikazivan film „Zavjera“, „istraživačkog novinara“ Šekija Radončića.
Svi izbori u Crnoj Gori su bili neregularni i pokradeni. Iako jedanaesti po redu, ovaj „praznik demokratije“ će biti poseban, jer će ga obilježiti najveće neregularnosti, pritisci, kupovina glasova i krađe do sad. Na ovim „izborima“ DPS sa satelitima nema većinu. Poslije današnjeg poziva Crkve da se ne glasa za njega, izgleda da opozicija ima nedostižnu prednost koja se ni krađom ne može nadomjestiti. Ali, samo izgleda. Jer nema te razlike u glasovima koje DPS, u ovakvim izbornim uslovima i sa ovakvim „institucijama“ ne može nadoknaditi – pritiscima, kupovinom glasova i krađom – koju više i ne krije. Lukašenkova greška je bila što nije došao kod nas na obuku i po instrukcije. Ipak je trebao potražiti savjet, od, na vlasti dugovječnijeg kolege.
Stalne podjele koja ova vlast iz izbore u izbore forsira, a koje dijelu opozicije na čelu sa DF-om odgovaraju – dodatno ih podgrijavajući, napravila je nepremostivi jaz između Bošnjaka, Albanaca i nacionalnih Crnogoraca sa jedne strane, i Srba iz Crne Gore sa druge strane. Bezrezervna vjera i podrška SPC-u jednih, te otvoreno neprijateljstvo prema crkvi drugih, još više podgrijava tu međunacionalnu mržnju. Pogotovu sad u predizbornoj kampanji, što se najbolje može vidjeti po komentarima na društvenim mrežama. Mjesta za one koji su neutralni ili pokušavaju zauzeti pomirljiv stav, prosto nema: ili ste bespogovorno sa nama i podržavate nas bezrezervno u svemu, ili ste nam neprijatelj i izdajnik. U najboljem slučaju dobijate epitet gradžaniste.
Iako trenutno lažno pomirena, opozicija nema makar neki zajednički štab – čisto tehnički, sa kojim bi koliko-toliko usaglašeno kontrolisala izbore i jedinstveno reagovala na izborne mahinacije i krađe, nakon izbornog dana i završetka glasanja izdala zajedničko saopštenje o (ne)regularnosti izbora.
Ako DPS pobijedi na ovim izborima – što će se po mom mišljenju desiti, opozicija ih neće priznati. To je već sada svima jasno. Opozicioni glasači će u slučaju novog izbornog poraza biti prosto rezignirani, vjernici SPC još više. Opozicija će biti prinuđena, voljno ili nevoljno, da u tom slučaju reaguje, organizuje proteste, možda već na izborno veče. Vlast će u tom slučaju „braniti državu i izbornu volju većine“, silom.
Dakle, poslije nedeljnog „praznika demokratije“ u Crnoj Gori će se samo usložniti ionako složena politička situacija. Bez poštenih izbora koji će priznati svi, politička kriza će biti stalna.
Fer i pošteni izbori su prvi preduslov vladavine prava i prvi znak oslobađanja institucija. Njih može organizovati jedino Vlada građanskog jednistva uz slobodan Javni servis. Postojećoj vlasti nije interes ni prvo mi drugo. Bez jakog pritiska, domaćeg i inostranog, ona nije spremna na to. Potrebna nam je i kredibilna alternativa, koju, na žalost, trenutno nemamo.
P.S. Ekonomija će nam doći na red tek poslije lažnih i rizičnih izbora. Ekonomski kolaps, dužničko ropstvo, siromaštvo i glad koji nas čekaju već na jesen, nijesu trenutno interesantne teme pri srpstvu, crnogorstvu, državi i crkvi.