“Maraton, a ne sprint” je rečenica Andresa Tegnella, švedskog epidemiologa, koja možda i najbolje opisuje kako izgleda borba sa koronom.
Metaforički, svi smo negdje u martu počeli da trčimo, a tada nije bilo baš lako saznati koliko treba da trčimo, najviše zbog neiskustva sa ovakvim situacijama (globalno), nepoznavanja prirode virusa, panike, pritiska javnosti… Oni koji su uspjeli da stvari sagledaju realnije (uzimajući u obzir nepostojanje vakcine i koeficijent R) su odmah shvatili da će ovo biti duga trka i da će biti neophodno štedjeti energiju. Neki su pak mislili da je ovo trka na 110 metara sa preponama i potrošili svu svoju snagu odmah na početku, pa sada puze po stazi.
Jednostavno, kada se trči na tako duge staze, svaki nagli pokret i svako forsiranje (zatvaranja, zabrane kretanja) je kontraproduktivno, brže se troše i kalorije (ekonomija i novac), a gubi se i voljni momenat zbog iscrpljenosti (psiha), što na kraju može rezultirati da ćete na nosilima ili polumrtvi proći kroz cilj (kada stigne vakcina).
Ne ulazeći sada u analizu zašto neki i dalje žele da prave sprintove i troše energiju koja je na samom izmaku, posebno je zabrinjavajući upravo onaj voljni momenat tj. uticaj na psihu ove pandemije.
Evo nekih od zaključaka studije urađene na Univerzitetu Cambridge, koja se posebno bavila mentalnim zdravljem kod djece i mladih i uticajem lockdowna na njih:
- Na kontrolnoj grupi uzrasta od 7 i po do 11 i po godina, postoji značajno povećanje depresije (medium-to-large effect size).
- Izvještaj iz avgusta (CDC) govori da je 25.5% mladih razmišljalo (contemplate) o samoubistvu.
- Uticaj na mentalno zdravlje (mental health impact) i osjećaj usamljenosti može da traje do 9 godina, a posebno su pogođena djeca predškolskog uzrasta koja imaju izuzetno nizak rizik da budu zaražena, a nisu u mogućnosti da koriste igrališta koja su ključna za njihov rani razvoj i socijalizaciju.
Razmislite i o sebi. Koliko puta pogledate film i začudite se zašto se dvoje rukuju ili grle? Upalite neki koncert na YT, hvata li vas anksioznost od gužve? A svi mi smo formirane ličnosti.
Ovaj maraton nije težak samo zbog dužine staze. Ovaj maraton će da ostavi traume i dugoročne posljedice. Nismo izgubili jednu godinu, nego i više, a posebno zabrinjavajući fokus je na djeci i mladima.
Idući put kad pomislite da nekog optužite da je nehuman jer želi meke mjere, misleći da ne misli na stare i bolesne sugrađane, sjetite se da istom logikom možete i vi biti optuženi za nehumanost jer ne brinete o djeci, mladima i njihovoj budućnosti. A to je vjerovatno i gore.
