Umjetnost mi se čini, prije svega, kao stanje duše.
A duša sviju nas je sveta, svih dvonožaca sa svih tačaka svijeta.
Jedino je čisto srce slobodno, ono ima svoju sopstvenu logiku i svoj razum.
Dušu, koja je sama od sebe došla do tog stepena saznanja, ljudi nazivaju: literatura, sto je najčistija melodičnost.
Ne govorim o starom realizmu, niti o simbolizmu, romantizmu koji nije donio mnogo novih stvari; to nije ni mitologija, niti bilo kakva fantazija, nego šta je, bože moj?
Reci ćete ove škole su samo formalna tvorevina.
Primitivna umjetnost posjedovala je već tehničko savršenstvo, kome teže sadašnje generacije, žonglirajući i padajući čak u stilizaciju.
Poredim ovu formalnu tvorevinu sa rimskim papom, raskošno obučenim pored potpuno nagog Hrista, ili sa ukrašenom crkvom u odnosu na molitvu usred polja.
Iz knjige: Moj život/ Ma vie (Marc Chagall | 1923)
Naslovna fotografija: Plafon pariške opere (Marc Chagall | 1964)
https://gallerease.com/en/magazine/articles/chagall-and-the-paris-opera-stedelijk-museum-until-2-february-2020__b45d314d9826