Izvor: Facebook
Piše: Milivoje Krivokapić
To nam je naša borba dala – Perica Đaković se vratio na visoke TV frekvencije!
Nije li to divno, nije li to pravo osvježenje?
Veseli se svaki rode, ne samo srBski!
Nego, da se malo podsjetimo ko je, odnosno šta je dotični brkati cvet, jerbo su od vremena njegovog uspona međ’ zvijezde stasale mnoge punoljetne generacije koje ga ne pamte, a izgleda da su mnogi i zaboravili njegov doprinos balkanskom ključanju.
Elem, ovaj čiko koji podsjeća na neki razdragani karfiol je jedan od najpredanijih ratnih huškača sa početka devedesetih. Istakavši se prilozima sa dubrovačkog ratišta, ušao je, uz Emila Labudovića, Milijanu Baletić i još par poganitelja novinarskog poziva, u krug onih koji su svojim radom direktno doprinosili krvoproliću i stradanju, pumpajući pošast nacionalizma i razdora.
Da je ova nesrećna država imala kapacitete da procesuira ratne i sa tim povezane zločine, a nije ih imala jer su u doskorašnoj vlasti čučali mnogi koji bi pred takvim sudom popili dugometražne kazne, simpatični čika Perica bi ogulio dobar komad vremena iza rešetaka zbog svojih dubrovačkih vragolija. Ali eto, računi iz prošlosti, iako nagomilani, nijesu svedeni. Naprotiv, nakon što je decenijama bio šteknut u Novome, đe je proteklih godina vodio svoju opskurnu emisijicu na lokalnoj televiziji, čika Peričica se na krilima “osvježenja” vrnuo na velike, male i tanke ekrane šire TV frekvencije, odakle će milozvučno da kenja i smiješi se, baš onako kako je njemu trebao da se smiješi zatvor. Haški, recimo.
I eto, dragi moji, đe smo sada. Onih starih smo se (navodno) otresli, a ovi novi svakim danom pokazuju u kom smjeru bi da idu. A taj smjer ne miriše dobro.
I važna stvar – od svih pizdi, huškači su najveće.
Osvježilo, rekoše. Osvježilo kite rumene.