Piše: Vidak Stanić
Brano Mandić je paradigma ovoga društva.
U prilog prednjem ide činjenica da ljudi koji su ranije čitali i dijelili njegove tekstove, kojima je brutalno ogoljavan bivši režim, sada to više ne čine, jer jelte jednako precizno servira sav besmisao nove crnogorske političke misli.
Ustvari dijelom zbog toga, a dijelom i zato što su pogasili naloge na društvenim mrežama čekajući namještenje.
Dakle, sloboda misli kao neoprostivi grijeh je jedina crnogorska politička konstanta.
Jedino u odsustvu iste se o državi Srbiji može pričati kao o Novom Zelandu, crkva može biti reformator, a pseudoistorijska naklapanja mogu činiti osnov nacionalnog osjećaja.
Superiornog dakako.