1 – 15 februar 2022
- Kraj pandemije, početak radikalizacije? Još jednom građani staju protiv država.
- Kraj pandemije, početak novih kriza? Svijet vjeruje da će zveckanje oružjem u Ukrajini ostati samo zveckanje.
- Bajdenova administracija rastrgana između globalnih akcija i priprema za teške novembarske izbore
- Afrika ulazi u novi period nacionalnih i regionalnih nestabilnosti.
- Portugalski centar dominantan; u Italiji, Francuskoj i Srbiji očekivan status quo; Indija pred velikim ispitom
Dinamika političkih događanja u prvoj polovini februara sugeriše da neprimjetno ulazimo u period kada globalna pandemija korona virusa prestaje biti sveprisutni kišobran međunarodnih odnosa. Sve češće stižu vijesti o pojedinim državama poput Danske, Švedske, Grčke, Češke koje ukidaju epidemiološke mjere i vraćaju se ranijem režimu života. Paradoksalno, iako očekivano, sve pomenute zemlje ukidaju mjere pod opravdanjem da one nisu efikasne u suzbijanju pandemije. Talas protesta Konvoj slobode pokrenut u Kanadi širi se Evropom jer se građani opravdano pitaju zbog čega vlasti nisu bile u stanju da neefikasnost mjera ocijene za manje od tri godine koliko uz varijacije traje njihova primjena. Veliki problem je što medijske korporacije prećutkuju da su korijeni protesta u Kanadi isti kao u SAD prilikom upada u Kongres. Čak u Kanadi možemo govoriti i o neonacističkim organizacijama (Soldiers of Odin) koje na veliku žalost imaju podršku policije. U Otavi je situacija eskalirala pa su državne vlasti bile prinuđene da uvedu vanredno stanje, dok je Džastin Trudo morao da se pozove na najradikalnije zakonske odredbe ne bi li pokušao da sačuva mir u zemlji. Post festum se pokreće i diskusija o crvenim linijama državnog intervencionizma u život građana, tj. kada zaista treba povući crtu u ograničenju osnovih ljudskih prava i sloboda. Na tom tragu Venecijanska komisija je sastavila spisak sudskih procesa vezanih za epidemiološke mjere i dala korisne komentare koji mogu pomoći kako nacionalnim legislativnim organima, tako i drugim zainteresovanim stranama.
Naravno, jednu veliku višegodišnju krizu sada je zamijenilo mnoštvo manjih, nagomilanih u prethodnom periodu. Najveće trenutno žarište svakako je Ukrajina đe svjedočimo permanentnoj eskalaciji, doduše ograničenoj brojnim faktorima među kojima se izdvaja imperativ izbjegavanja velikog rata. U sklopu zajedničkog NATO odgovora Sjedinjene Američke Države su poslale kontigent vojnika na istok Evrope, dok Rusija nemilosrdno umnožava prisustvo svih vojnih rodova na granici sa Ukrajinom. Koliko god ružno i prijeteće izgledalo, nagomilavanje vojnih snaga ne znači nužno mogućnost rata, već predstavlja odraz dobro poznate strategije deterrence by denial u kojoj se suprotstavljenoj strani predočava koliki će trošak imati u slučaju napada. Zapadni mediji sve češće koriste fraze pokazivanje mišića i zveckanje oružjem da bi opisali suštinu krize u kojoj se kroz kontrolisanu eskalaciju dolazi do konsenzusa. Ukrajina je intenzivirala multilateralnu diplomatsku aktivnost i očekuje se da Volodimir Zelenski dobije snažnu podršku međunarodne zajednice u očuvanju teritorijalnog integriteta. Za to vrijeme, u samoj Ukrajini vidimo paniku među ljudima, obezbjeđivanje atomskih skloništa, podizanje spremnosti za opštu mobilizaciju… Ipak, procjene su da će uskoro doći da otopljavanja odnosa jer se ne mogu naći racionalni interesi obje strane da pokrenu otvoreni rat. Kao jedna od najodrživijih opcija za postizanje rješenja pominje se takozvana ‘shuttle’ diplomatija kada jaki legitimni posrednik ima ulogu pokretača pomirenja. Pogodna platforma za to bi svakako bio UN koji ne može učestvovati u jednostranim akcijama zbog veto mandata velikih sila u Savjetu bezbjednosti.
Nešto manja krizna žarišta imamo u Africi đe se nastavlja tradicija nasilne promjene vlasti u mnogim nestabilnim zemljama. Burkini Faso će biti uvedene sankcije zbog vojnog puča, ECOWAS šalje vojne snage u Gvineju Bisao da rade na stabilizaciji polarizovane političke situacije, a iz Malija su prognani francuski zvaničnici nakon kritika upućenih vladajućoj hunti koja je vlast preuzela u avgustu 2020. Takođe, Mali je ranije odlučio da progna danske vojne trupe stacionirane u okviru međunarodne mirovne misije, time dovodeći u pitanje veliki dio regionalnih bezbjednosnih napora. Da ne bude sve crno, pobrinule su se dvije tradicionalno sukobljene strane, Turska i Jermenija, ušavši u proces normalizacije odnosa kroz simbolični čin međusobnih posjeta ministara vanjskih poslova koji su se saglasili da pitanje genocida/borbe za nezavisnost sa početka prošlog vijeka treba zajednički raspraviti i ne dozvoliti da budućnost dvije zemlje bude determinisana istorijskim sukobima.
Treba ozbiljno promatrati i tokove američke politike jer uspavana administracija čini sve da postigne makar dio očekivane popularnosti. Bilo kroz aktivno učešće u ukrajinskoj krizi bilo kroz donošenje popularnih paketa post-pandemijske pomoći vrijednih 5 triliona dolara koji su pomogli kratkoročnom podizanju standarda, ali i drastičnom povećanju javnog duga do magične brojke od 30 triliona dolara. U SAD su takođe krenule pripreme i kampanje za mid-term izbore u novembru ove godine. Loše vijesti po demokrate stižu iz republikanskog tabora đe je objavljeno da politički komitet Donalda Trampa ima preko 100 miliona dolara spremnih za ulaganje u kampanje. U kombinaciji sa izuzetno niskom popularnošću Bajdenove administracije, očekuje se dodatno pogoršanje izbornih rezultata demokrata. Posljednji skandal je izbio kada su republikanci optužili demokrate za ‘gerrymandering’, što je kod nas praksa poznata kao izborni inženjering, tj. nedozvoljena manipulacija izbornim jedinicama kako bi se favorizovala jedna partija. Ipak, pokazalo se da dvije partije ponovo mogu raditi skupa kada je usvojena dvopartijska povelja senatora Menendeza i Rubija o sprječavanju širenja ruskog i kineskog uticaja u području Kariba i Latinske Amerike.
Izbori u Portugalu pokazali su dodatno jačanje centra jer će sada prvi put premijer moći da formira Vladu bez limitirajućih faktora lijeve koalicije. Kosta sa svojim socijaldemokratama iznenadio je na ovim izborima od kojih se očekivao nastavak cezarističkih tendencija unutar nestabilnih mješovitih koalicija. Italija je reizabrala Serđa Matarelu, ljevičarskog demohrišćanina na funkciju predsjednika Italije i time još jednom odala počast velikanu političke scene. Posljednje analize govore da će predsjednički izbori u Francuskoj po trenutnom izbornom sistemu ozbiljno favorizovati reizbor Emanuela Makrona što defnitivno raduje sve pristalice umjerene politike centra u i van zemlje. Ipak, protivnici Makrona opravdano optužuju za sterilnu politiku bez jasnih spoljnopolitičkih ciljeva koja odaljava Francusku od prirodne pozicije regionalne sile. U najvećoj demokratiji na svijetu, Indiji, biće održani najveći lokalni izbori na svijetu u državi Utar Pradeš koja će biti veliki test za Narendru Modija da vidi koliko je populacija saglasna sa politikama najčvršćeg indijskog lidera od vremena Indire Gandi. Predsjednički kandidat opozicije u Srbiji biće Zdravko Ponoš iz Narodne stranke Vuka Jeremića, dok će nosilac opozicione liste za parlamentarne izbore biti Marinika Tepić iz Stranke Slobode i pravde Dragana Đilasa. Prema posljednjim anketama, opozicija neće uspjeti ozbiljno da uzdrma monolitnu vlast Aleksandra Vučića koji će predvoditi sve izborne liste Srpske napredne stranke.
