Izvor: CNN
Piše: Luk Mekgi
Kada je Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, njegovi ciljevi bili su jasni. Želio je da natjera svog susjeda da mu se pokori, da potvrdi ruski autoritet u istočnoj Evropi i da natjera Zapad da dvaput razmisli o vojnom i političkom širenju ka ruskim granicama.
Ali u jednom važnom pogledu, čini se da je Putinov plan propao: rat je ujedinio Zapad protiv Moskve na načine koji su se još u januaru činili nezamislivim.
Sada se Finska i Švedska – nacije koje su zvanično nesvrstane – sve više približavaju NATO-u, vojnom savezu predvođenom SAD.
Očekuje se da će Finska ove nedjelje sačiniti izveštaj o bezbjednosnoj politici zemlje, što je ključni korak na putu ka zemlji koja potencijalno aplicira za NATO.
Očekuje se da će taj izvještaj pokrenuti diskusije u finskom parlamentu o tome da li da se zatraži članstvo u alijansi – diskusije za koje je finska premijerka Sana Marin rekla da se nada da će se završiti „prije sredine ljeta“.
Finski ministar inostranih poslova Peka Havisto saopštio je u ponedjeljak da je „važno“ da susjedna Švedska prati „sličan proces“ za koji očekuje da će potrajati. „Ali, naravno, stalno razmjenjujemo informacije i, nadamo se, ako donesemo slične odluke, mogli bismo ih donijeti otprilike u isto vrijeme.“
Švedska održava izbore kasnije ove godine, na kojima će NATO vjerovatno biti ključno pitanje u kampanji, a glavne stranke se vjerovatno neće protiviti pridruživanju alijansi.
Švedska premijerka Magdalena Anderson nije isključila mogućnost članstva u intervjuu za SVT krajem marta. Švedska preduzima analizu bezbjednosne politike koja bi trebalo da bude završena do kraja maja, a očekuje se da će vlada saopštiti svoj stav nakon tog izveštaja, kazao je švedski zvaničnik za CNN. Rekli su da bi Švedska mogla i ranije da objavi svoj stav, u zavisnosti od toga kada to učini susjedna Finska.
Javno mnjenje u obje zemlje značajno se promijenilo od invazije, a NATO saveznici i zvaničnici u cjelini podržavaju pridruživanje dvije zemlje. Jedini ozbiljni prigovor mogao bi da stigne iz Mađarske, čiji je lider blizak Putinu, ali zvaničnici NATO-a smatraju da bi mogli uspjeti da zavrnu ruku premijeru Viktoru Orbanu.
S obzirom da je Putin započeo svoj rat sa zahtjevom da NATO vrati svoje granice tamo gdje su bile 1990-ih, činjenica da se ovo uopšte razmatra predstavlja diplomatsku katastrofu za Moskvu. A posebno ako bi se Finska pridružila, Putin bi iznenada zatekao Rusiju koja dijeli dodatnih 830 milja granice sa NATO-om.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov upozorio je u ponedjeljak da proširenje NATO-a neće donijeti više stabilnosti Evropi.
„U više navrata smo govorili da je sama alijansa više sredstvo za konfrontaciju. Ovo nije savez koji obezbjeđuje mir i stabilnost, a dalje širenje alijanse, naravno, neće dovesti do veće stabilnosti na evropskom kontinentu“, rekao je on.
Rob Bauer, šef vojnog komiteta NATO-a, rekao je novinarima u utorak da alijansa ne isključuje nove članice, ali da je na kraju na Finskoj i Švedskoj da odluče da li žele da se pridruže, prenio je Rojters.
„Suverena je odluka bilo koje nacije koja želi da uđe u NATO da podnese zahtjev za članstvo, što oni do sada nijesu uradili… Mi nikoga ne tjeramo u NATO“, kazao je Bauer.
Ni Putinova invazija nije motivisala Ukrajinu da napravi otklon od svoje želje za bližom integracijom sa Zapadom. Iako je malo vjerovatno da će se zemlja pridružiti NATO-u, njeni napori da se pridruži Evropskoj uniji ubrzali su se od početka rata. Ovo bi potrajalo veoma dugo, a moglo bi se suočiti i sa oštrim protivljenjem Mađarske, koja je već u ozbiljnom sukobu sa Briselom zbog kršenja vladavine prava, što je dovelo do toga da EU predloži obustavu centralnog finansiranja Budimpešte.
Međutim, još jednom, činjenica da se o tome priča i nivo podrške među liderima i zvaničnicima EU je još jedan pokazatelj koliko je Zapad postao ujedinjen protiv Rusije.
Vrijedi napomenuti da je od početka rata Zapad uglavnom ostao jedinstven u svom odgovoru Rusiji, bilo da se radi o ekonomskim sankcijama ili vojnoj podršci Ukrajini.
Međutim, predstoji nekoliko izazova koji će testirati koliko je ovaj savez protiv Rusije zaista jedinstven.
Prvo, ako se ispostavi da je Rusija upotrijebila hemijsko oružje u Ukrajini, postojaće ogroman pritisak na Zapad, posebno NATO, da preuzme još aktivniju ulogu u ratu – nešto što je alijansa do sada oklijevala da uradi.
Članice NATO-a su već razgovarale o crvenim linijama i o tome šta treba preduzeti u slučaju hemijskog oružja, ali ti detalji su i dalje tajni, kako bi spriječili Rusiju da preduzme preventivne zaštitne akcije.
Međutim, bilo kakva intervencija NATO-a bi gotovo sigurno dovela do manje stabilne bezbjednosne situacije u Evropi, jer bi Zapad rizikovao vojnu konfrontaciju sa Rusijom – nuklearnom silom, koja bi vjerovatno odgovorila intenziviranjem svojih napada na Ukrajinu, a možda i na druge oblasti tradicionalnog ruskog uticaja.
Drugo, kriza troškova života u mnogim evropskim zemljama mogla bi uskoro da testira jedinstvo budućih zapadnih sankcija Rusiji i embarga na ruske energente.
Ako se, na kraju, ekonomija zapadne Evrope smatra važnijom od pozivanja Rusije na odgovornost za vođenje rata protiv svog mirnog susjeda, onda bi Putin mogao da se u izvesnoj mjeri izvuče sa invazijom na nevinu zemlju.
Ali, za sada, pošto se to jedinstvo uglavnom održava, jasno je da se Putinova želja da omalovaži zapadni savez izjalovila – i da je ruski moćnik jedino obezbijedio status izgnanika za svoju naciju, vjerovatno za duži period koji dolazi.