Vrijednosti

Borba za vrijednosti. Nema političara koji ne ispali ovu frazu u pogodnom trenutku. I naravno, tu su odmah Naše, pa onda Njihove vrijednosti. Naše su, naravno, bolje. Jer su svjetske, šta god to značilo. Njihove su nazadne, retro, vuku na dno. Takođe, šta god to značilo. U oba slučaja, ne znači ništa, jer je to dio jedne te iste klackalice, gdje se navodne krajnosti imaju predstaviti kao tobožnje različite koncepcije svijeta i vladanja. Laž, u srži.

Naši su ovi koji su trenutno na vlasti. Kad i ako dođu Njihovi na vlast, prihvatiće Naše vrijednosti. To su formule vladanja i recepti uspjeha. Autorska digresija: Crna Gora je prvi slučaj u savremenom političkom trenutku gdje se desio kapitalistički socijalizam vladajućih struktura: i pozicija i opozicija imaju lijepo parče imetka, razlike su ublažene gotovo do nestajanja. Faktički vladaju zajedno. Naravno, njeguju se samo dogovorena polja mržnje.

Opštih vrijednosti nema i ne smije ih biti. Opšte vrijednosti ne postoje u medijskom i kulturološkom poretku koji je postavljen. Zašto?

Lučonoše ovakvih ideja i ideologija su mahom duhom i mudrošću bezvrijedni ljudi. Tipovi provučeni kroz univerzitetske filtere, koji su pročitali samo ono što su morali izdeklamovati. Za upis na faks i za upis u indeks. A i to – da bi naučili deklamacije. Dovoljno za ugledno mjesto analitičara, političara, retoričara, alhemičara ekonomije. Ćiftinskog bankara ili preživara neoliberalne ekonomije, koja je postala opšte Pismo koje valja učiti otkad se rodiš, ako želiš opstati. Od Vrtića do Akademije. Preduslovi su to za lidera koji će jednog dana vući državu. Tamo gdje se već decenijama, Nesretnica, vucara.

Od vrijednih knjiga nije ih dotaklo ništa. Srećom, njihovom. A i to što jeste, malo je šta bilo deblje od indeksa. Prosto, nema se vremena, u ovom novom duhu vremena. Imaš Google, život odavno nije kviz… Nije se imalo vremena ni prije ovog duha vremena, jer su vjerovatno preteče predatorski osjećale priliku: suštinsko neznanje, ekstremni nemoral i bahatost će postati utopija do koje će tek rijetki, beskompromisni i nepokolebljivi stići. To je taj put do slave i bogatstva: put do Trona.

O vrijednostima najčešće govore oni koji su u bescjenje prodali ili predali propadanju vrijedne društvene, zajedničke dakle, objekte i imovinu. Oni koji su urnisali i opljačkali, pardon, slobodno i nekažnjeno pokupili preostale dragocjenosti. A ono što se već ne da, poput surove i tvrdoglave prirode, dalo im se smjestiti u cijevi i beton. Njihova najveća vrijednost je da su u posjedu dragocjenosti.

Lako je pašnjak i zelenu oazu pretvoriti u kamenolom i rudnik. Obrnut proces nije lak. Nije dokazano da je neki alhemičar uspio mrtvaca vratiti u život. A i ako se dešavalo, u literaturi i mitologiji, to su bili po pravilu Frankenštajni. Čeda ovakvih nakaza gledamo u tekućoj filmskoj produkciji, ne manje i na ulicama i po ekranima: dakako, pod maskom (tele)komiranog, zaleđenog osmijeha, sa aktovkama, crnim kravatama, dok žure da ispiju espreso na polučasovnoj pauzi.

Pa nazad u fikciju.