Bilo bi poželjno, od njih dvojice, barem jednog Duška čuti šta misli Foto: Novosti.rs

Kad (ne)će Duško iz Londona ili Duško iz Mojkovca da se glasnu

Riječ(i)Građana
Piše: dr Momčilo D. Pejović

Ma ne moraju se javiti, ako neće! Trebalo bi da se oglase, ako već nijesu imali (ni)kakvoga posla sa švercom cigar(et)a i ostalom (pro)krijumčarenom robom iz Crne Gore! 

Bilo bi poželjno, od njih dvojice, barem jednog Duška čuti šta misli, pa bio onaj iz velikoga Londona ili ovaj Duško iz Mojkovca, koji je bliže Podgorici, a dođe kao njeno šire predgrađe! 

Iako im nije vesela vijest, neka se (o)probaju oglasiti povodom njihove p(r)ozivke od strane “gosta” iz “Slobodne zone” ili imenom i prezimenom, glavom i bradom, Veselina (Veska) Mujovića! Bolje sada nego kad (im) već bude kasno! 

A oni tim povodom ob(adv)ojica kao zaliveni ćute, usana zakalajisanih ka’ da ih je Bekrija, čuveni Ciganin odnosno Rom, zalivao! Bogme, koji god je on lonac ili “limenu glavu” krpio – kalajisao ta posuda je za dugo godina držala vodu! Bio je majstor svoga zanata!

Ostao je Bekrija dobro u sjećanju svih koji su ga (po)znavali, a meni još od ranoga djetinjstva! Majke su nas, većinom, kao malu đeću plašile “čergašima”! Koje dijete ne bude poslušno (po)zvaće Bekriju da “uzme u torbu” to dijete i da ga odvede u njegovu “putujuću družinu”! Svake godine, u rano proljeće, dolazilo je dvadesetak porodica “čergaša” na Cetinje, “odsijedajući” u Humce na ravno “Počivalo” i tu boravili skoro po dva mjeseca. Sve sam njihove likove još kao dijete dobro upamtio! 

Vjerujem da ova mala digresija neće (pra)viti nemire ili (u)plašiti jednog, a ni drugog Duška da budu “poslušni” i što prije se jave odnosno glasnu!

Prosto rečeno, ne vjerujem da Duško iz Mojkovca i Duško iz Londona nijesu (od)gledali emisiju “Slobodna zona” kod Dražena Živkovića, sa “gostom” njima dobro poznatom osobom i ondašnjim “biznismenom” V. Mujovićem! Možda i nijesu uživo, ali snimak, makar na preskoke, garant jesu, posebno onaj dio u kojemu ih on “zadijeva” da (pro)govore o švercu cigar(et)a!

Ma ne da mi se, a taman se bijah unio u pisanje teksta koji već nekoliko nedjelja nikako da završim, već iznuđeno odlažem za “drugi put”! Prekide mi pisanje “vijest” da je Milo tj. “predsjednik svih građana” bio na “privatno-nezvaničnom radnom ručku” u Londonu!?

Ne mogah tu “vijest” tek tako ili za lako (pro)puštiti! Odmah se “bačih” na pisanje povodom ove mnogo “važne” ili udarne vijesti za Goru Crnu, a koja “u tren oka” obiđe cijelu zemaljsku kuglu!?

Njihov – monten(ij)egrinski – Milo, na “visoki” poziv, pođe da ruča u London odnosno bi pozvan na “radni ručak”!? Odmah se trgnuh, a misao mi pol(ij)eće na nikog drugog do na Duška “pobjegulju ili bjegunca i bankara”, koji tamo već nekolike godine “bezbjedno boravi”! 

Naravno, nije otputovao vozom ili skupocjenim autom “Majbah-om” (Maybach), koji mu, ipak, ne (od)uzeše, a bijahu se mnogo zalećeli oni iz “nove 42. Vlade”, već avionom – mlaznjakom crnogorskim! A baš prije nekolika dana, sasvim slučajno, viđeh i taj čuveni auto “Majbah”! Bi on nešto svjetlije plave boje, parkiran ispred hotela “Premijer”! Izazva me više priča o njemu, pa (za)stadoh, nego li njegov izgled! Možda to i nije bio auto “predsjednika svih građana”! Nevažno je, “Majbah” bi u pitanju! Iznenadih i samoga sebe, jer me auta, uopšte, nikada nijesu interesovala!

Sve za tren posla “predsjednik svih građana” obavlja, polijeće i slijeće, ruča i opet dolijeće, a gdje drugo do u njegovu “mnogo voljenu” nezavidnu, ekološku i nezavisnu državu Crnu Goru! 

“Boravak” njegov na jedan nepuni dan u Londonu, asocira me da se kojim slučajem ne radi o privatnom pozivu Duškovom, da on prvi svoga bivšeg “prijatelja” ugosti! Mada mu je prije samo dva-tri dana (ot)pisao jedno mnogo opširno pismo kao (od)govor Milu, a za (od)branu Svetovu zbog pisanja! Bijaše Duško napisao “odgovor” toliko opširno da je i mene, priznajem, premašio! Mora biti da ga je nešto mnogo bio naljutio njegov bivši “prijatelj”!

Može li biti, i pored svega što se među njima dvojicom zbiva(lo), da su se negdje, ipak, (po)tajno sreli i (po)tvrdili rabotu da još nije vrijeme za “plavu torbu”, ako ona uopšte i postoji? Naravno, “susret” u centru Londona bi bio strogo konspirativan, ali mnogo važan po obojicu!? 

A ko može više imati vjere u Duškove priče i pisaniju, kada nije na vrijeme “otvorio” svoj mnogo puta najavljivani i obećavani snimak “plave torbe” i time svoga “prijatelja” odavno poslao u Spuž, tamo gdje mu je mjesto i gdje mu je nekoliko puta to javno obeća(va)o! Dakle, viđeh “koja je ura” kod Duška u Londonu i da ga ne treba podsjećati na njegovu “po(s)lovnu” prošlost, iako je on, kako nam reče: “donio iz inostranstva 300 miliona”!? Premnogo za ono vrijeme, pa makar se radilo o krvnim zrncima, crvenim ili bijelim!

Donekle bi moglo biti “razumljivo i opravdano” što se ne može odmah javiti ona “pobegulja od bankara” odnosno Duško ili Di Kej, kako je nekada tražio i “naglašavao” svojima zaposlenim saradnicima da ga zovu!? Daljina je to (po)velika, a grad London preko 20 puta veći i od Gore Crne, pa dok dođe “glas” do njega, i uz to još foto ili video “može” da prođe i više od dvije hefte!? 

Svakako će ga njegova služba o svemu blagovremeno i podrobno obavijestiti! Mada nekad zna i ona (za)trajati!? Zato bi trebalo da imamo barem malo, “razumijevanja” za njegovo (izo)stalo javljanje odnosno reagovanje na tamo nečije p(r)ozivke zbog “šverca cigar(et)a”; navodno da je on od toga posla imao najviše koristi! “A, znate li ko je (…) kad već pominjete (…) uzeo najviše para od cigara? (…) Duško Knežević! Da vam kažem, kako (…)!? 

Naravno, logika je odbjeglog bankara, kad mu nešto ne ide u prilog, onda izbjegava odnosno pravi namjeran previd ili prečuja ono što mu smeta ili ga bode, tražeći mu odgovor! Napravi se mrtav, a živ je, i ne reaguje, ionako se sve zaboravi, rekao bi sebi u bradu! 

Međutim, kako razumjeti toga istoga Duška iz Londona, kada promptno reaguje na Milovu pisaniju ili “odgovor” upućen svome dugogodišnjem partijskom drugu, a sada sa njim udruženom pajtašu Svetozaru (Svetu) Maroviću, koji se nenadano glasne pa i sebe iznenadi javljanjem, iz njemu bezbjednoga Beograda odnosno sa neke “destinacije” od “psihijatrijskih” lječilišta ili banja, gdje u komforu i na miru (pr)ima dnevnu ili redovnu terapiju? 

Takođe, koliko ima opravdanja za njegova ekspresna reagovanja povodom hapšenja Vesne Medenice i(li) Blaža Jovanića, ako se izuzme lični interes?! Zar vam sada još nijesu (p)ostali potpuno (ne)jasni razlozi zbog kojih “odbjegli bankar” ne reaguje na prozivku “gosta” iz “Slobodne zone”? Neće biti da misli da je njegovo verbalno indirektno negiranje sasvim dovoljan dokaz za sve one koji ga napadaju, i to dato od šponde u reagovanju na Milov “osvrt” ili prepucavanja dva nekada nerazdvojna partijska druga i “prijatelja”, to jest prema Grbaljskom mudracu Svetu, u kojem tvrdi: “Nijesam se nikada bavio švercom cigareta, narkotika (…)”!? A, tamo, “gost” sasvim jasno i nedvosmisleno kaže da je od šverca cigar(et)a “najviše koristi imao Duško Knežević”!?

Ne brine mene njihovo “mudro” ćutanje zbog p(r)ozivke od tamo nekog bivšeg “biznismena”! Više sam zabrinut zbog njihovog zdravstvenog stanja, jer ta “vijest” koja se čula od njima znanog “gosta” mogla bi da izazove (post)stresno stanje kod svih onih osoba koje su u toj emisiji pominju, a posebno kod onih koji su sada već u nekim (po)odmaklim šezdesetim ili na početku sedamdesetih, reklo bi se rizičnim, godinama! 

Moguće da i oni naslućuju neke “nove i jake vjetrove” koji se (p)okreću i “duvaju u jedra” odnosno najavljuju od ove “nove 43. Vlade”, a koju su zdušno pomogli da se formira! Ma da su znali da će ovako biti, kako je započeto, ostavili bi tu rabotu oko pomoći ili bi istu odlagali do najdalje što se može!

A bi mi simptomatično da u svim tim “transakcijama” raznoraznog šverca, a najviše šverca cigar(et)a, iz već odavno “ugašenih fabrika” u kojoj bijaše na radu brojna savjesna i spretna, a bogme i po nešto vješta “radna snaga” odnosno upravljačka struktura, nema pomena, ma ni slova od omiljenog imena zvanog “ruski brk(o)”! Ma znate na koga se to odnosi odnosno (po)misli na onoga koji je nekada bio ambasador crnogorski u Moskvi (Ruskoj Federaciji) i(li) sadašnji aktivni “penzioner-savjetnik” nikom drugom do “predsjedniku svih građana”!     

E sada, može neko pomisliti da namjerno pominjem i tu visoku, nezamjenjivu i nesmjenjivu ličnost, kao da mi je nešto (na)žao učinila! Ma, ne, ni na kraj pameti mi nije, jer sam ja podavno rekao o njemu što sam mislio! Nego (mi) je mnogo čudno bilo od toga “gosta” da na Mila ne da panuti ni kap, čak ni od kišice, koja zna ponekad da dosadno rominja Podgoricom, najviše s jeseni!

Naravno, ne treba nekome stavljati teret gdje ga nema, niti ga prozivati bez razloga. Nego, eto tako me nešto “zaintrigira” pa prosto i bez ikakve zlurade pomisli rekoh tako, jer sam siguran da ako iko dobro poznaje Rusiju onda je to on – “ruski brko”!  

Takođe, uvjeren sam da je bio informisan i da je znao, kad je Svetu bilo zagustilo, o njegovim namjerama da poleti za Rusiju i tamo ostane da se “liječi” bilo od političkog pritiska i(li) “autoriteta” Milovoga! Eto, pomenuh i Sveta “nehotice”, a nije mi bila namjera, jer znam da od njegovih priznanja i saznanja, mudrovanja i filozofiranja, sve okruglo pa na ćoše, nema ama baš ništa, bolje no od onoga što “uživo zbori” Duško iz Londona! Ako se Sveto kad vrati u Crnu Goru to će biti samo da je “više živih”, i za njega neko vrijeme u kojem će pisati svoje mudrosti i kao “građu – argumente” unositi ih u memoare!   

Nešto sličan položaj/status ima i Duško “bjegunac i bankar”, koji je na (bezb)jednom mjestu u strogom centru “svetskom i finansijskom” u Londonu, a štite ga ne samo bezbjedonosne službe i advokatski timovi već “nadasve i pasoš” Ujedinjenog Kraljevstva odnosno državljanstvo te moćne i demokratske države! 

Duško ili Di Kej iz Londona svoju slavnu nepolitičku ulogu završio je poput “plave torbe” sa kojom je mahao dvije godine dokle i sam nije utihnuo i priznao, bez da je to javno učinio, da od toga nema ništa i da je njegov “prijatelj” bio apsolutno u pravu za sve što je o njemu rekao! A bogme je Duška teško uvrijedio nazvavši ga “patološkim lažovom”! Uvreda lična i javna teško da se prašta, a koja je ništa manja, ako ne i “jača”, od one kada je mlađanog poslanika nazvao “bitangom”!

Opravdano je, ne može se očekivati ni odgovor odnosno reagovanje Vesne Medenice na izjave i prozivke koje su se čule od “gosta” iz “Slobodne zone”!

Što se tiče ostalih prozvanih od njih se, najvećim dijelom, nikad do sada ništa nije moglo čuti, jer su svoj gotovo cijeli radni vijek ćutali, ka’ da ih je Bekrija sve do jednoga kalajem zalivao – majstorisao! Rekoh, što je on kalajisao tu nije protočila ni kap, a ne sada rijeka riječi da poteče! 

E, svi su izgledi da je knjiga spala na dva slova, kako se često može čuti kad je gotovo sve propalo! Ili ona druga izreka “od jadana do mrčana”! A možda nas iznenadi, “za koji dan”, odgovor od Duška, iz Mojkovca grada njegovoga i rodnoga!

Rekoh, kad već neće Duško iz Londona da se čuje, može li onda Duško iz Mojkovca da se makar glasne povodom onih “prozivki” od strane “gosta” V. Mujovića, u vezi šverca pasoša, oružja, novca, a najviše zbog šverca cigar(et)a u Gori Crnoj i još ekološkoj državi?!

Kad bi htio Duško iz Mojkovca grada da priča odnosno otpisuje “gostu” imalo bi se što čuti! Samo vrijeme provedeno na drža(v)noj dužnosti direktora ANB-a bilo bi sasvim dovoljno! A tek sa mjesta premijerskoga i uz sve to kao druge po rangu visoke partijske ličnost u “najjačoj i najbrojnijoj stranci” za tri decenije minule, šta bi tu svega moglo biti! Naravno, moglo bi tu biti oho-ho priče o “fabrici duvana” u Mojkovcu gradu, za koju niko živ ne zna(de), iako se cigarete na tone šlepuju i slobodno distribuiraju, a niko ne zna odakle, kako i sa čijom dozvolom!? E to je “umjetnost” crnogorske tranzicije! A, već, o “bananama crnogorskim” da ne govorimo, jer je to roba namijenjena potrošačima “dubokoga džepa”!  

Ma nemam iluzija da bi se i jedan ili drugi Duško, od njih dvojice iz Londona ili iz Mojkovca, mogli glasnuti, jer se dobro čuvaju zajednički tajni poslovi i rabote posebno iz dana kada je cvjetao biznis sa naftom, cigaretama, oružjem, pasošima i tako dalje sve do narkotika visokoga kvaliteta i to uz podršku onih “ličnosti” sa visokih državnih funkcija! 

Dobro sam upamtio jednu izjavu sutkinje, iz naše visoke državne instance, a koja je podavno u penziji, ali je, ipak, drže u nekom “savjetodavnom” sudskom tijelu, koja reče: “da i kriminalci imaju svoj moral”, ali izostavi i “čiste i nevine duše”! Što bi u “prevodu” nama građanima trebalo da stavi na znanje da se prema njima ophodimo kao prema poštenim, časnim i skromnim ljudima i “visoko moralnim ličnostima”! A tek, kako ima i ko može da im sudi, njima, tako “visoko moralnim ličnostima”!?

Takvi su nam neki čuvari moralnih vrlina i osobina iz vremena tranzicije, koji i dan danas zagovaraju da je bolje (u)krasti odnosno biti lopov nego biti skroman, pošten, vrijedan, radan i savjestan, lojalan građanin i čovjek od riječi!

Odavno sam spoznao sebe da nijesam za ovo vrijeme tranzicije i novih životnih vrijednosti, gdje je novac osnovno pravilo ljudskoga bivstvovanja i postojanja!

Ne mogah kraće, a skraćivao sam najviše što sam znao i umio! Ma, neka barem imaju što da čitaju oni koji to čine po zadatku i (p)odnose izvještaj Dušku u Londonu ili Dušku iz Mojkovca, njemu rodnog grada!

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *