
U veoma tužnom raspoloženju, predśednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da je razgovarao sa Vladimirom Putinom, ali da nije pokušao uticati na njegove odluke vezane za rat u Ukrajini. „Ja sam mali čovjek… Zadatak mi je da brinem o malim problemima u mojoj maloj zemlji“. Rat je strahovito uzdrmao Balkan, ali za tradicionalno proruske lidere u Srbiji, ovo je još jedna prilika da političku vještinu izbjegavanja odgovornosti podignu na viši nivo.
Unazad tri neđelje, Beograd je bio pun njemačkih zastava zbog priprema za dolazak kancelara Olafa Šolca. Tada je i Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, najavio da će i on doći da obiđe jedinog preostalog saveznika u Evropi, ne računajući Bjelorusiju. Gospodin Vučić kukao je pred stranim diplomatama da se Lavrov samopozvao. U konačnici, Lavrovljeva pośeta je propala zbog toga što su tri NATO suśedne zemlje odbile da izdaju dozvolu za let iznad njihove teritorije. Gospodin Vučić se požalio da u nemogućnosti da se suprotstave Rusiji, zemlje Zapada pokazuju zube prema Srbiji.
Vojska Srbije trenira zajedno sa NATO i ruskim trupama, a obučavana je od strane američkih snaga. Srbija je zavisna od ruskog gasa, ali daleko veću trgovinsku razmjenu ima sa Njemačkom i Kinom. Odupirući se Zapadnom pritisku, Srbija je odbila da uvede sankcije Rusiji, ali ipak je u aprilu uočeno kako vojna oprema sa Zapada namijenjena ukrajinskoj vojsci prelazi preko njene teritorije. U Ujedinjenim Nacijama, Srbija je stala na stranu Zapadnih zemalja u glasanju za osudu ruske agresije. Međutim, u maju, Srbija je takođe potpisala trogodišnji ugovor sa Moskvom o povoljnijoj tarifi za gas.
Maksim Samorukov, ruski analitičar u egzilu u Beogradu, kaže da se Srbija može izvući sa svim ovim zato što Rusija ne želi da „javno šamara Srbiju“ zbog njenog ugleda „velikog fana Rusije“.
Godinama su srpski mediji, koji pretežno podržavaju vlast, puni eklatantne ruske propagande. I to se nije promijenilo od početka rata. Prema jednoj anketi, 60 posto Srba krivi SAD za rat, dok samo 26 posto krivi Rusiju. U Beogradu se majice sa Putinovim likom prodaju uporedo sa bejzbol kapama na kojima je ruski ratni znak Z.
Gospodin Vučić je u neprijatnoj poziciji. On načelno osuđuje rusku agresiju i kaže da podržava ukrajinski teritorijalni integritet jednako koliko voli srpski. On naglašava da su Zapadne zemlje licemjerne kada podržavaju ukrajinski teritorijalni intergritet, a u isto vrijeme priznaju nezavisnost Kosova, koje Srbija smatra svojim. Kada je gospodin Putin priznao dvije teritorije u istočnoj Ukrajini, on je uzeo Kosovo kao precedent, što su mnogi mediji u Srbiji uzeli da okrenu oštricu protiv Putina i optuže ga za izdaju.
Analitičar Vuk Vuksanović kaže da gopsodin Vučić želi da „ubere političke poene na domaćoj sceni“ pokazujući rusofilskim glasačima kako on podržava savezništvo sa Rusijom, dok sa druge strane „konstantno ucjenjuje Zapad govoreći kako je on jedini razuman lider i da mu treba pomoći u borbi protiv ruskih agenata“.
Rusija je godinama radila na produbljivanju veza sa pravoslavnim Srbima u regionu, od kojih mnogi vole Rusiju zbog istorijskih razloga, dok odlučuju da rade, studiraju i provode odmore u zemljama Zapada. Gorak ukus u ustima zbog NATO bombardovanja 1999. igra veliku ulogu. Ne postoje dokazi da se Ruska politika na Balkanu promijenila, ali drugi političari u regiji adaptiraju sopstveni pristup za nove geopolitičke okolnosti.
Prošle godine je Milorad Dodik, lider Srba u Bosni, pokrenuo proceduru da vrati ovlasti koje je njegov entitet predao državi Bosni. Ovo je proizvelo najveću krizu u zemlji još od kraja rata 1995. Šestog juna su planovi odloženi za šest mjeseci. „Mi smo realistični“ kaže Dodik. „Mi smo isuviše mali da bi pogoršavali situaciju kod otuđenih lidera Zapada“. Prošlog oktobra on se hvalio da u slučaju pokušaja da se vojno zaustave njegovi planovi, očekuje pomoć „prijatelja“, što se posredno shvatilo kao poziv za pomoć upućen Rusiji.
U Crnoj Gori se situacija takođe promijenila. Nova Vlada je formirana u aprilu, lišena podrške partija koje se smatraju proruskim. Jedan od takvih lidera, Slaven Radunović, poriče da je njegova partija proruska, naglašavajući da i uprkos veoma prisutnim simpatijama za Rusiju i ruske turiste koji su veliki potrošači, od kojih mnogi i dalje dolaze uprkos sankcijama, ovo predstavlja podlu prevaru političkih protivnika koji na taj način pokušavaju da osiguraju podršku Zapada.
Za to vrijeme, hiljade Rusa su našle utočište u Srbiji. Prema službenim statistikama trenutno je 6465 Rusa, ali taj broj je realno mnogo veći. Rusi se smatraju dobrodošlima. Gospodin Samorukov cijeni što je u Srbiji mogao da otvori bankovni račun, iako kaže da je ponekad prinuđen da sluša predavanja taksista o Putinu kao velikom vođi.