Uspomena na Tina

Civilizacija

Priśetiti se Tina Ujevića, koji je na današnji dan rođen 1891, znači već u početku ostati dužan pjesničkom geniju i svestranom osobenjaku, boemu vremena kada je Balkan još uvijek bio dio lokomotive progresivnih tekovina modernosti. Zbog toga, reminiscencije ćemo ostaviti sa strane, a kroz dvije manje poznate slike, reći mnogo više o njemu.

O Jugoslaviji Tin će zapisati: “Ima ih dabome koji predlažu lijek: Zapadno. Veliko je pitanje da li zapadni obrasci i krilatice mogu da samo tako budu presađeni u našu sredinu. Zapadni intelektualizam malo govori jugoslovenskom osjećanju svejedno kao i zapadni utilitarizam našem moralnom idealizmu i religioznom poimanju života. Treba nam krepke duhovne i duševne hrane. A može nam je dati samo vraćanje geniju naše rase: rasa, jezik, zemlja, povijest i narodno osjećanje, stvarnosti koje sve skupa čine potpunu našu domovinu”. Jugoslaviju opisuje kao “jarku instituciju” koja, ako je i obmana, ona je “veličanstvena i tvoja ljepota vrijedi zanosa i žrtve”.

Bronzani kip Tina Ujevića u gradskoj ulici u Makarskoj

Druga slika je udžbenička kafanska anegdota kada su prijatelji upitali Ujevića, vječitog neženju, zašto se nikada nije oženio. Njegov odgovor bio je: “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, pjesnici ne smiju”.

Za kraj ćemo prenijeti jednu od Tinovih najljepših ljubavnih pjesama uglazbljenu od strane maestra Zdenka Runjića, a u izvedbi Olivera Dragojevića.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *