Ođe me (politički) kopajte: tragedija u tri čina

Čin prvi

Premijer daleko najgore i najbezočnije Vlade u istoriji krhkog vilajetskog višestranačja javio se kratkom i nesimpatičnom video porukom da obznani rezultate stodnevnog rada. Osim vaskolikih sabornih dostignuća na relaciji sa SPC, nije urađeno apsolutno ništa, ako ne računamo grumen njeguškog blata koji se peti put baca kao temelj buduće žičare do Kotora. U oralnom zanosu, Abazović je zaboravio pomenuti da je njegova Vlada dobila podršku partija iz režima kojega je isti taj Abazović monumentalno srušio godinu ranije. Biće da je zaboravio pomenuti i kako su jedina novootvorena radna mjesta upravo kompenzacija tim partijama za davanje podrške Vladi. A sasvim sigurno je preskočio da se osvrne na fakat da za stotinu dana nijedna institucija u državi nije izvučena iz VD stanja ili potpune blokade. Već u autističnom stilu Moma Koprivice bilo bi mnogo da Abazoviću spočitamo postavljanje provjerenih DPS kadrova na istaknute državne funkcije ili ekonomski kolaps đe se za svjetskim kretanjima tržišta kasni po više neđelja i time izaziva inflacija koja tek dolazi na naplatu. Konačno, čak i fiktivna hapšenja koja je Vlada sprovela bila su dovoljna da okoštale bezbjednosne strukture javno razotkriju djelić uvezanosti premijerove partije sa podzemljem. U sto dana, zaista nismo mogli više ni tražiti!

Daleko najodvratnija rečenica u video poruci je emulacija potrošenog slogana „neka padne, da osvježi“ smišljenog u osvit „demokratskih promjena“ 2020. Samo idioti u profesionalnom smislu mogu doći na ideju da je ironija spram rušenja sopstvene Vlade ili ironija na sopstveni račun (što Abazović sprovodi putem društvenih mreža navodno podržavajući sadržaje koji ga kritikuju) mudar potez u političkom PR-u.

Bolje da je poput naše iduće junakinje Abazović poručio samo: „poslije sto dana – ođe me politički kopajte!“

Čin drugi

Danica Crnogorčević nas već tradicionalno povremeno prigodno iznenadi hitom. Remiksi đakona Ivana tako su obrađivali Jasenovac, Grbalj, Lovćen, svetog Nektarija, psalme, šumadijske manastire, celi srpski rod, sindikate iz Beograda… Ovoga puta tematika se vratila na Lovćen u suptilnom hitu „Ođe me kopajte“. Standardno prezentovano i na ćirilici i latinici, skladni pravoslavni duo je spjevao himnu pokreta za obnovu rustikalne Njegoševe kapelice i usputno oburdavanje mauzoleja iz Meštrovićevog jajca. Fildžan spot u režiji Boška Krljaša prikazuje svešteno lice kako kontemplira nad arhitektonskim rješenjem gumna i pogledom lišenim ideje pledira da Radove kosti šibne u niskogradnju.

Pjesma ima određenih jezičkih nedoumica jer se nakon stiha „OĐE me kopajte“ javlja stih „GDJE kandilo vjere tinja“. Možda đakon Ivan nije svjestan da ođe i đe potiču iz istog korijena riječi, mada mu je sve oprošteno jer prema nakaradnoj Čirgićevoj reformi jezika ima toliko dubleta da je zaista razlika između pridjeva crnogorski i srpski gotovo neprimjetna. Pitajte M.Đ. ako ne vjerujete. Osim tih problema, pjesma je topla, muzički inventivna kao i sve do sada. Mali broj pregleda sugeriše da se pastva ipak malo zasitila nevine ljepote i pažnju umjesto Fenečkim biserima poklonila biserima u njedrima Milice Pavlović. Jer Danice, pastva neće kompromis.

Ipak, veliki plus za eparhijski duo koji je potpisivanjem temeljca dobio raketni pogon za uspenje na pravoslavnoj eurovizijskoj listi.

Čin treći

Javio se Vlada da objavi kako pad Vlade možda i nije najbolji potez. Iz ćoška zadimljenog ofisa Jokovićevog držača crnog pojasa, Vlada Pavićević je otvoreno razgovarao o temama koje tište puk. Medijski formiran na TV Happy, vrbovan i plaćen od znate-već-koga, još jedanput je uspio da se pomokri na samog sebe. Osoba koja je pristajala da po naredbi mišljenja dijametralno mijenja na dnevnoj bazi sada baca potpuno nesuvisle misli kako Milo Đukanović nije politički autoritet, a preskače tragični fakat da bez podrške Mila Đukanovića ove Vlade ne može biti. Takođe, govori o najjačoj podršci međunarodnih partnera ikad koji u interstelarnom orgazmu vole svakoga ko im se potčinjava. Možda je plodonosnija bila studija pomaka u evropskim integracijama kojih nema. Konačno, objašnjava nam savetnik (consigliere) da se padom Vlade otvara put kriminalu. Elementarno, moj Vlado Votsone. U zemlji đe je kriminalizovana i nerođena beba, a endemska flora pretvorena u endemsku korupciju, projavio se Vlada da nam sruči istinu.

Dakako, Vlada Pavićević je samo slika jedne nesrećne sadašnjosti, najružniji oblik izvornog društvenog taloga. Sama činjenica da on ima pristup državnim funkcijama i medijima bi trebalo da je dovoljna svakom civilizovanom čovjeku da udahne, izdahne i pri punoj svijesti kaže: u ovom trenutku me ođe kopajte! I to ne politički, nego bukvalno, da ipak sopstvenu egzistenciju podignemo na malo viši nivo!