"Omnibus", Onore Domije, 1864

Quo vadis Montenegro?

In medias res
Piše: Dopisnik sa Barutane

„Ja umirem svakog novog jutra, svaki čas“, u tugaljivom molu poručuje nam kralj splavova Aca Lukas. Nastavlja: „Odlazim, jer sem tuge ništa dobro ne vidim“. Kao da je u krivudavim izmaglicama kokainskih noći spjevao odu životu u Crnoj Gori. Pardon, obliku postojanja na fiktivnoj teritoriji koja se samo spletom nesrećnih istorijskih okolnosti još uvijek tako zove. Jer mi ne bi smjeli državu dobijati u amanet, svakog dana, iznova, morali bi dokazivati da je zaslužujemo. Naše pregnuće uvijek odnosi tas na drugu stranu. Zbog toga, svako novo jutro jeste simbolička smrt, a odlazak jedini način rašćerivanja crnih oblaka.

U prilog kataklizmičnom uvodu, koji će iznervirati one što su im miliji stihovi „ostajte ovdje sunce tuđeg neba, neće vas grijat ko što ovo grije“, dajem par aktuelnih slika sa dnevnopolitičke scene.

1. Miodrag vs Miroslav

Braća Vlahovići su kao Bad Spenser i Terens Hil, Stanlio i Olio, doktor Džekil i Mister Hajd, Danica C. I đakon Ivan C… Iskonski sukob podno Andrijevice odražava svu patologiju jednog društva koje je zaostalo za civilizacijom. Miroslav Vlahović Gedža je paradigma Srbina iz Crne Gore, osoba koja je svojedobno izjavila da kao Brđanin nema ni kapi crnogorskoga u sebi. Miodrag Vlahović Miki je paradigma Crnogorca, osoba koja nikad nije izjavila ništa značajno. Ne svađaju se javno, nemaju debate na NTV Montena, jednako kao što više nema ni NTV Montene. Samo ponekad, prečesto reklo bi se, njihove intimne sanjarije pročitamo diljem internet neba.

Miroslav V. tako napiše tekst u kome tvrdi da je država Crna Gora odgovorna za masakr na Cetinju i da cetinjsko komitsko ludilo više nije zajebancija. Dragan Rosandić Rossi spram ovog jurišnika djeluje kao Branko Kockica. Međutim, više od svega u Miroslavljevom projavljenju bode oči statistika o broju Crnogoraca i Srba u policiji. 88 posto Crnogoraca, 5 posto Srba, veli Miroslav, navodeći čak i tačne brojke. Ovo nas navodi na zaključak da se prilikom zapošljenja u policiji nacionalno izjašnjavaju ili da se radi redovna anketa među zapošljenima o stanju njihove nacionalne svijesti. Čak i nakon te idiotske statistike na koju bi se i rahmetli mitropolit grohotom nasmijao i u doba posta, Gedža nastavlja bombardovanje da se mora pokrenuti proces nivelacije i povećati broj Srba prema popisu, tako smanjujući i broj Crnogoraca, takođe proporcionalno prema popisu. Moj dodatak ovim briljantnim zamislima je da svaki policajac nosi trakice sa zastavom nacije kojoj pripada i da svako kao primjerice zaustavljeni vozač ima pravo tražiti da ga kazni policajac Crnogorac ili policajac Hrvat. Pa kad krene hapšenje kriminalaca, u medijima se obavezno mora naglasiti: hapšenje su izvršili pripadnici srpske crnogorske i crnogorske crnogorske specijalne jedinice.

Da li će na ove baljezgarije reagovati CHahahaO iliti Crnogorski Helsinški Odbor, Gedžinog brata Miki Mića (kome je zaista i posvećena istoimena čuvena Brenina pjesma), ostaje da vidimo. Brat do brata, kum do kuma, vjerovatno će Mićo nastaviti da tviteraški provodi penzionerske dane prisjećajući se zenita stare slave kada je kusao pene arabijata sa kardinalima, a papa Pavle VI mu uručio osvećeni sač i crepulju tokom Drugog Vatikanskog Koncila. Miodraže, mali vraže, čekamo iduću diplomatsku poštu, da napucaš nekoga u Pobjedi, onako kao što samo ti znaš, diplomatski, ispod pojasa. Vidoje K. bi puštio suzu od ponosa, pobjedašku mušku najveću.   

2. Rahitična ruka pravde

Nevjerovatna je radost Crnogoraca zbog hapšenja javnih funkcionera. Onomad Kuljača i Marović su izazvali samo umjerene erekcije. Medenica, Jovanić i Lazović su zgrčili poneki stomačni mišić od uzbuđenja. Do pjenušavog vrhunca tradicionalno frigidne Crnogorce dovela je Verica Maraš. Opijeni oporim taninima Vericinog vranca, svi, a ponajviše “građanski” prdoholičari su uzviknuli radosno yes. Hapšenje Verice je pobjeda svih nas i u ime svih nas. Voajerska potreba da bogate ljude vidiš kako pate dobija svoj novi oblik. Treba uživo prenositi i njihovo mučenje u istražnom zatvoru, njihove odlaske u prljavi toalet, radosna iskustva pod tušem, odnose sa drugim zatvorenicima, tj. duboke fukoovske debate o smislu kazneno popravnih sistema. Takoreći, treba napraviti rijaliti šou u kome će Crnogorci dobiti priliku da putem fejsbuka kroz svoje jeftine telefone, iz svojih malih usranih stanova, glasaju za to šta će iduće biti rađeno javnim funkcionerima – zatvorenicima. Voditelji programa će biti skladni međuvjerski duo Sabrija Vulić i Slavko Mandić. Oni će zatvorenicima uručivati koverte sa željama iz naroda. Sve je dozvoljeno, od prebijanja šrafcigerom po tabanima preko gušenja u svinjskim fekalijama do razbijanja bubne opne muzikom Miloša Bojanića. Sve mazohističke fantazmagorije poniženih građana mogu da se ispolje. Šou će se emitovati 24/7 na prvom programu onog javnog servisa.

Jedino što nijedan Crnogorac nikad ne bi poželio drugom Crnogorcu, ni u ni van rijaliti šou programa je da izađe na slobodu. Jer tu već prestaje naše vječne ljubavi iskra.

3. Evo zore evo dana, salsu pleše Marin Sana

Finska premijerka Sana Marin je u žiži skandala nakon što su se pojavili video zapisi na kojima ona zavodljivo i vješto pleše, grli manekene, manekenke, ljubi sve živo i poluživo ne mareći za intimne djelove, animira publiku potezima laponske raspuštenice. Samo u bolesnoj civilizaciji to može biti vijest. Van radnog vremena, u privatnoj rezidenciji, i Sana Marin i bilo ko drugi na planeti ima pravo da radi što god hoće. A ona se na svim video snimcima – samo zabavljala. Kao što to u mnogo gorim oblicima i sa mnogo gorim posljedicama rade milijarde ljudi na planeti.

Jedino u zlatnoj dolini budala pod imenom Crna Gora, ljudi se slabo zabavljaju, više vole da hapse Vericu Krstač Maraš i da prate pisanija Mikija i Gedže. Nervozni, većinski neostvareni, stanovnici gledaju video zapise Sane Marin i od 100 komentara, obavezno se nađe njih 50-ak sadržaja: i ovakva osoba treba Finsku da povede u rat?

Ne dame i gopsodo, ta osoba Finsku neće povesti u rat, već će je zadržati veoma visoko na ljestvici najbogatijih i najsrećnijih zemalja svijeta. A u rat će svoje zemlje povesti Đukanović dubrovački mirotvorac uz Indirin seksualno-muzički blagoslov, hendikepirani Vučić koji zbog dioptrije ne razlikuje tenk od pedaline, nadrkani Milanović sa viškom kilograma u liniji i manjkom linija u kilogramu, ali i krmozorni Dodik koji će za rat saznati nešto kasnije zbog nastupa na Kočića zboru.

A Sana Marin će i dalje plesati salsu, luzeri!!!     

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.