Nepristojnost

Camera obscura
Piše: Brano Koćalo

Prije ideala o pravednom društvu treba živjeti ideal pristojnog društva. Voljela bih da se pojave drugačiji glasovi koji će na drugačiji način da postavljaju pitanja. Kod nas se svuda i stalno vrti ista grupa ljudi i njihovih istomišljenika koji su sve stariji. Nema više novih glasova.

Citat je iz jednog davnog intervjua sa Milicom Krstanović, beogradskom profesoricom psihologije. Nema se baš ništa dodati ili oduzeti ovim riječima.

Upotreba jednog te istog društvenog obrasca nastupa, govora i ponašanja najvidljivija je kod balkanskih političara, jer oni su medijski najviše eksponirani posljednjih godina – odavno su prevazišli starlete. Kao takvi, oni su slika i prilika stanja u društvu čiji su eksponenti. Na primjer, kad slušate “sukob mišljenja” u crnogorskoj skupštini, između “iskusnih vukova” i onih drugih, uglavnom “mladih staraca”, koji tek “provaljuju” ustanovljeni politički tečaj, odmah vidite da ničeg novog i ničeg svježeg tu nema, ni u tragovima. Brzo se zaboravi ko je tu mlad a ko je stariji, nekako se, po inerciji, ubrzo sve pretvori u gomilu istog, ispraznog i već viđenog oratorskog nadmudrivanja. Svi se strogo drže utvrđenih osvojenih teritorija, kao da su to politički feudi iz kojih se ne može i ne smije iskoračiti. Ni verbalno ni stilski, makar.  Nacrtana je puna tematska linija i ona se ne napušta: Religija-Partija-Narod. Sve izvan tog crnogorskog tematskog skupštinskog kanona – na primjer, goruća socijalna pitanja – rijetko naiđu na žestoke rasprave. Već po tome se vidi da su građanski i socijalni programi pojedinih partija samo obična neokrečena fasada, baš kao što su to i imena tih silnih stranaka – gomila patetičnih atributa, iza kojih nema nikakve programske ili ideološke dosljednosti ili logike. U tom moru demokrata, narodnjaka, ekologa ili socijalista, ne možete naći ličnosti koje principijelno nose i brane ideju iza koje nominalno stoje.

Mnogo se prije dvije godine galamilo o pravdi koja će zakucati na svaka vrata. Vikali su sa govornica glasoviti junaci pobjedničke koalicije i njihovi šaroliki partijski tribuni. Umjesto da se, ali kao prvo, ono najosnovnije, jer drugačije ne biva – u mjeri mogućeg, najprije postavi osnovna premisa za bilo kakvu pravdu: pristojni, obrazovani i vrijedni ljudi – tzv. profesionalci – na ključnim institucionalnim pozicijama državne uprave, oni koji se kao slijepci drže za silu zakona, a ne za čarobne partijske knjižice ili za “bankarske garancije” onih u pozadini. Takvi ljudi bi polako i mukotrpno, profesionalnošću i poznavanjem materije, tek trebali upristojiti postojeće provizorne institucije, da bi ikakav Iskorak iz Blata bio moguć. Sve to za pristojne plate, naravno, koje će ih učiniti dovoljno zaštićenim za ogroman i nezahvalan posao koji moraju da obave. To je jedini temelj na kojem se može graditi Pristojno, pa tek onda i Pravedno društvo. Naivno? Naravno. Ali nije ovdje namjera da se po n-ti put ponavljaju nagomilani problemi koji muče ovu zajednicu, nego da se još poneki put upre prstom u tu misaonu imenicu koja se zanemaruje u ovom sistemu, a koja se popularno zove – Servis građana.

Podobni diletanti – većinska vrsta – zamijenjeni su uglavnom novim podobnim diletantima iz drugih partijskih kadrova. Oni su ti koji su mnogo korisniji u feudalnom shvatanju ekonomije u odnosu na one koji su iz ove zemlje pobjegli od takve logike ili onih koji se snalaze za život jer ne pripadaju Kastama. Slobodnih ljudi nema bez ekonomske nezavisnosti i institucionalne zaštite koja im se mora omogućiti. I tu je zaista sve ono što čini osnovne poluge jednog društva, želi li se i suštinski funkcionalna država i javna uprava ili ne. Sve ostalo oduvijek imamo: pilićarsku politiku u kojoj partijski redari dodatno čerupaju ionako očerupanu budžetsku kokošku.

Djeluje potpuno uzaludno gajiti bilo kakve nade u pojavu “novog talasa” u ovdašnjoj politici, ili novih glasova na javnoj sceni. Sistem koji decenijama drže svega nekolike, vidljive ili manje vidljive, čelične šake, nemoguće je osloboditi kozmetičkim društvenim mehanizmima. Nije to moguće ni biološkim procesima, jer vidimo da se takav mentalitet uspješno primio i u mladim generacijama. Nepristojnost je davno došla da ostane.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.