Za početak, BIRN je balkanska mreža istraživačkih novinara koji se diče nezavisnošću i nepristranošću u izvještavanju, nepotkupljivošću, modernim dizajnom i slično. To je samo jedan u nizu projekata poput KRIK i OCCRP, u prevodu mašina za dobijanje grantova u oblasti slobode medija sa naručenim reportažama, plasiranim uvijek u poželjno vrijeme za određene aktere. Zli jezici bi rekli da tu ima slične ruke pozadinskih igara kao u slučaju američkog osnivanja Radio Slobodne Evrope… Biće da nije. Grupa mladih i neustrašivih novinara, ovoga puta je poput Sport Bilija uprtila ruksake i otišla na radni zadatak da mapira desničarske i ekstremističke organizacije u regionu. Kako kažu u opisu projekta, korištena je ‘carefully-tailored methodology’, što nismo mogli provjeriti jer je to sve što se o, naravno nepostojećoj, metodologiji kaže. Izvori saznanja za projektni tim su u 95 posto slučajeva tekstovi web portala!!! Dakle, grupa mladih i neustrašivih novinara je uzela britke miševe i krotke tastature i prepustila se teškom istraživačkom radu.
U slučaju Crne Gore, novinari koji su radili na projektu dolaze isključivo iz redakcije jednog medija, NDH Vijesti, ali su sigurno odabrani prema ‘carefully-tailored methodology’. Poimence, Dušica Tomović, Samir Kajošević, Jelena Jovanović. Trojac bez konobara bio je zadužen da poštujući stroge etičke standarde pronađe izvor desničarenja u Crnoj Gori. Pronašli su silom na sramotu 7 organizacija, iako ih Dopisnik može nabrojati makar 50 bez konsultovanja objektivnih izvora poput borba.me, pogled.me, rtnk.me i hornyjournalists.me. Veoma je interesantno kako su u neke od organizacija priključeni ljudi koji su samo prisustvovali skupovima navedenih organizacija, što je svakako jedan od ključnih postulata ‘carefully-tailored methodology’. To bi bilo isto kao reći da je Dritan Abazović novinar Vijesti jer je uočen na proslavi 350 godina ND Vijesti, 25 puta u emisiji Načisto i limes ka beskonačnosti puta uživo u informativnim emisijama. Istini za volju, možda nije novinar, ali je iz marginalne teme vremenom prerastao u urednika…
Takođe, interesantan je kriterijum po kome su ekstremističke grupe izvjesna pravoslavna sestrinstva Stupovi, sveti Vlaho i Ilija biće jedna familija, Miholjsko ljeto i zbor, Tvrdoš (wtf), a na toj bogougodnoj listi bez Bogougodnica nema ‘Ne damo Crnu Goru’ pokojnog premijera Krivokapića, inače erotskog miljenika profesora Baltazara iz Morače, vlasnika Vijesti. Tko je zaboravio, ‘Ne damo Crnu Goru’ je bio okvir za ‘veličanstvene’ litije i sabranja u kojima su učestvovali i na osnovu kojih su se osnovala krivoslavna bratstva, a na čijem talasu su Vijesti kumovale demokratskim promjenama. Takođe, tu nema ni Otadžbinske srpske stranke Aleksandra Stamatovića, a bogomi ni Srpske radikalne stranke, koje su zaslužile počasno mjesto na listi jednako kao Zavetnici za rejon Srbije. Ali zato ima Bogougodnica za koje moram priznati prvi put čujem, a tu su i nesrećni Komite i patriote, od kojih mnogi ne znaju u koju kategoriju spadaju, organizovani poput koncerta Miša Kovača u Budvi 2003.
Sve zajedno, velika sprdnja od strane crnogorske ispostave BIRN-a sastavljene od grupe habrih novinara Vijesti. Crna Gora u svemu živom kaska za komšijama pa tako i u ekstremizmu. Strašna sedmorka na interaktivnoj mapi isijava isključivo prazninu, ideološku i svaku drugu. Međutim, na osnovu izvještaja web portala imenovati ljude za članove ekstremističkih grupa i to na domenu .eu je ne sramotno, već zaslužuje psovke mnogo gore od psa, majke i poveznog glagola. Ako bude pameti, oni kojima je namijenjeno uzeće pare za tu svinjariju i nadamo se što ranije ukloniti interaktivnu mapu sa virtuelnog neba i elegantno otići u zaborav poput pokušaja S.K. da izjednači crnogorski i srpski nacionalizam.