Sumpreš i studentski otpor: Zaboravljena energija mladih

Dežavi Protiv aMNEzije
Piše: Dejan Pejović

Uh. Nekad borba protiv kolektivne aMNEzije zna biti pegla, ali ako nije “pegla na žar” (sumpreš po bokeški), onda mi se da peglat’.

Naime, ovih dana, na raznim platformama, a i u živom razgovoru, čuo sam tvrdnje da se crnogorski studenti nisu bunili nikad za proteklih trideset godina. Ili uz dodatak, osim na litijama. Ili da su svi bili DPS-ovci.

Moglo bi biti, ali to nije baš potpuna istina.

Dok sam uređivao portal Javni Servis (ne RTCG) na dnevnom nivou 2010/2011, bilo mi je krivo što nisam mogao naći nijednu sliku nekog crnogorskog studentskog, ne protesta, već čak i kakve male bune.

Nisam ih mogao izgooglati jer ih nije bilo.

Google pretraga se promijenila već iduće godine ‒ studenti su se pobunili 2011/2012 i organizovali solidna dva protesta, udruženi sa MANS-om i tzv. Slobodnim sindikatima.

Ne ulazim ovom prilikom u to kako su neke stvari izgledale klimavo, ali činjenica je da su imali par protesta koji su okupili solidan broj učesnika.

Očito, ne dovoljno da bi ih ljudi sa poslovičnom aMNEzijom zapamtili.

Međutim, bilo je studentskih protesta “freškijeg” datuma. Ne, ne, nisu samo litije.

Studenti su se ustali nedugo nakon što smo pokrenuli proteste Odupri se – 97 000 .

Imali su i sopstvene zahtjeve i organizovali su se kroz Studentska inicijativa Crne Gore, organizovali performanse i akcije, uključujući i blokiranje Filozofskog fakulteta u Nikšiću u aprilu 2019.

Ti mladi ljudi su se na svoj način pridružili nama i držali solidan dio svoje strane ulice dok smo hodali podgoričkim bulevarima, stvarno dajući jedan nevjerovatan impuls samom smislu protesta.

Čak i kada smo mi unutar organizacije imali “pičvajz” zbog tada čuvenog nerazilaženja, studenti su nezavisno od nas branili protestne boje i ostali na ulici cijelu noć, usred još tada hladnog marta 2019.

Neko će reći da ih nije bio veliki broj, ma ko ima pravo to da kaže? Volio bih da ga čujem, ako i sam nije protestovao.

Zgodno bi bilo sada podsjetiti na manje poznatu činjenicu da je snimak govora glumca Steva Žigona na studentskim protestima ‘68 bio glavna inspiracija (lagani pritisak) da se sjajni Slaviša Grubiša prihvati “vruće krtole” i s ponosom postane jedno od lica protesta Odupri se, spajajući umjetnost, protest i buntovno srce koje krasi mlade ljude.

Ispod ovog teksta, podsjećanje na te SLAV(IŠI)NE ŽIG(ON) trenutke.

A prvo, video klip kao prilog borbi protiv kolektivne aMNEzije vol. 97000.

Ih, sumpreš.



Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *