Sredinom devedesetih godina italijanski (tradicionalni) mediji postali su meta trolova, koji su smišljali najnevjerovatnije priče, kreirali dokaze o njima i plasirali ih kao istine. Nakon što bi neki od velikih medija objavili priču, grupa ili pojedinac koji stoje iza nje razotkrili bi u javnosti svoju prevaru i izjavili da iza nje stoji Luther Blissett. Na svom vrhuncu više stotina ljudi – aktivista, umjetnika i kulturnih radnika – predstavljali su se kao Luther Blissett. Svi oni nisu bili direktno povezani, čak se mnogi nisu ni poznavali. Mreža saradnje je funkcionisala tako što je bilo ko mogao da isplanira trol-akciju, izvede je, i na kraju tvrdi da iza nje stoji Luther Blisset.
„Pravi” Luther Blissett je, inače, nekadašnji engleski fudbaler, koji je većinu karijere nastupao za Watford, a sezonu 83/84 proveo je u A.C. Milanu. Kreatori trol-akcija rekli su da su njegovo ime kao svoj pseudonim odabrali potpuno nasumično. U nekom trenutku je vijest o korištenju Blissettovog imena došla i do fudbalera. U početku se pitao ko su ti ljudi i zašto su ga upleli u to što rade, ali kasnije, kada je shvatio mehanizam njihovog djelovanja i poentu akcija, i sam Luther Blissett tvrdio je da je – Luther Blissett.
Danas, kad su fake news naša nova normalnost, teško je uopšte i vratiti sjećanje na vrijeme tradicionalnih medija i razumjeti svijet u tim okvirima. Međutim, cilj Luther Blissett Projekta nikad nije bio širenje lažnih vijesti. Na kraju krajeva, njihove lažne vijesti nikada nisu ugrozile bilo koga. One su bile sredstvo, a cilj je bio podsticanje kolektivne saradnje, inovacije i mašte, kako jedan od nekadašnjih učesnika LB Projekta navodi. Osim toga, uvijek bi nakon uspješne akcije, razotkrivali svoj rad, secirajući ga pritom do detalja, i edukujući javnost o mehanizmima manipulacije koji postoje u informacionim sistemima. Objašnjenje načina na koji su varali medije i javnost bilo je važnije od same prevare. Pritom su koristili taj poligon da skrenu pažnju javnosti na njima važne teme, kojima mediji iz ovog ili onog razloga ne pridaju značaj.
Jedna od njihovih uspješnijih prevara bila je kreiranje života, rada, nestanka i smrti umjetnika Darka Mavera. U periodu od ‘98. do ‘99, izgradili su lik Darka Mavera, uspješnog provokativnog umjetnika iz Srbije, koji je prevazišao granice nekadašnje Jugoslavije, radio u Italiji, a zatim je po povratku u domovinu uhapšen, vođen kao nestalo lice, da bi na kraju bio pronađen mrtav u „podgoričkom zatvoru”. Sve što je ikad realno postojalo bile su bizarne fotografije Maverovih hiperrealističnih grotesknih skulptura i lažni dokumentarac o njegovom životu i radu. Po Evropi je bilo organizovano nekoliko „umjetnikovih” izložbi, a bizarno je bilo to što bi, prema riječima organizatora prevare, likovni kritičari tvrdili da su jako dobro upoznati s njegovim radom i da je riječ o budućoj zvijezdi. Nakon Maverovog „nestanka” i „smrti”, dokumenatarac o njegovom radu je čak pušten u Rimu na Bijenalu mladih umjetnika, gdje je odato posthumno priznanje tragično preminulom umjetniku. Godinu dana kasnije prevara je objelodanjena, a kroz taj čin ispostavljena je kritika prema cijelom kulturnom i umjetničkom modelu poslovanja i saradnje koji je bio (i donekle ostao) na snazi.
Nakon Luthera Blissetta nekoliko umjetnika pravi novu organizaciju koju naziva Wu Ming i koja do danas stvara. Wu Ming je grupa pisaca koja zajednički stvara, ali organizuje i performanse i različite akcije u kojima se očituje duh njihovih početaka. Najuspješniji roman Wua Minga je ujedno i njihov prvijenac pod nazivom „Q” (1999). „Q” je roman koji govori o vjerskim ratovima u Evropi tokom Lutherove reformacije. Qoelet, odnosno Q., kako glavni lik romana, papin špijun, potpisuje svoja pisma, u Vatikan šalje izvještaje o stanju na terenu, a protestantskim vođama pobune, među koje se infiltrira, daje pogrešne informacije i savjete što na kraju dovodi do sloma pobune. Roman je vrlo uzbudljiv i zabavan, a pritom obiluje istorijskim činjenicama iz tog perioda evropske istorije. Wu Ming smatraju da je, naravno, Umberto Eco imao veliki uticaj na njihovo stvaralaštvo.
18 godina nakon izdanja romana „Q”, priča o Wuu Mingu i našoj novoj normalnosti dobija nevjerovatan obrt.
8. novembra 2016. Donald Trump je izabran za 45. predsjednika SAD. (Da, to se stvarno desilo ako je neko već zaboravio na tu činjenicu.)
6. novembra 2017. na desničarskoj platformi 4chan izlazi sljedeći post:
Nothing is random.
Everything has meaning.
***
Q
(Ništa nije slučajno. Sve ima značenje. Q)
Da bih dao kontekst ovim čudnim informacijama, idem korak unazad. 2016. je godina teorije zavjere Pizzagate. Te godine WikiLeaks objavljuje sadržaje privatnih mejlova Hillary Clinton, što je bio jedan od događaja koji je oslabio njene šanse na izborima. Međutim, teoretičarima zavjere nisu bile dovoljne informacije koje su ti mejlovi sadržali, već su u njima tražili kriptovane poruke koje je Hillary zapravo slala članovima svog tima. Kad su ih „rastumačili”, tvrdili su da je kompletna vrhuška Demokratske partije uključena u trgovinu ljudima i lanac pedofila. Da stvar bude još čudnija, optužili su ih da djecu drže u podrumima Comet Ping Pong picerija u Washingtonu, zbog čega je cijela afera nazvana Pizzagate. Međutim, Pizzagate nije postojala samo viralno. Vlasnici picerija dobijali su ozbiljne prijetnje, sve dok izvjesni Edgar Maddison Welch nije odlučio da ušeta u jednu od Comet picerija sa automatskom puškom i otvori vatru – srećom, prošlo je bez žrtava. Tada se i policija umiješala u cijelu stvar, izvršila pretres Comet Ping Pong picerija, otkrila, između ostalog, da u njima uopšte ne postoje podrumi, pa se mislilo da je time stavljena tačka na cijelu stvar.
Godinu dana je trajalo prividno zatišje, dok Q nije zapalio varnicu tog 6. novembra 2017.
Q je nakon toga nastavio da ostavlja postove na 4chanu, kasnije se predstavljajući kao visoki vladin zvaničnik. Redovno je ostavljao besmislene, navodno šifrovane poruke koje je nazivao „mrvicama hljeba”. Njegovi sljedbenici sebe su nazvali Pekarima, jer bi oni valjda trebalo od tih mrvica da „umijese tijesto”. Teoriju zavjere koju su kreirali nazivali su i Olujom, jer je Donald Trump jednom, ničim izazvan, prilikom fotografisanja u Bijeloj kući sa vrhovnim vojnim osobljem usput izbacio: „Ovo bi moglo biti zatišje pred oluju”. Oluja je polako prerastala u ono što danas nazivamo QAnon.
Teorija zavjere QAnon skoro je neprepričljiva. Ona otprilike glasi da postoji tajno udruženje koje decenijama upravlja Vladom SAD, samo zato da bi iz pozadine štitilo lance pedofila. Obama, Clintonovi i većina holivudskih zvijezda su pedofili i svi su dio zavjere. Trump je postavljen od strane vojske da razbije taj lanac. Međutim, navodna zavjera ima bezbroj rukavaca i skoro da ne postoji organizacija ili pojedinac na svijetu koji nije upleten u nju. 2018. godine QAnon polako prelazi u mejnstrim. Prelaze na YouTube, Twitter, Reddit, prave aplikaciju koju je moguće skinuti preko Google Play Storea, prave svoj reklamni materijal. Trump se u Bijeloj kući fotografiše s jednim od QAnonovih glasnogovornika, Michaelom Lebronom, poznatijim kao Lionel. Na Trumpovim skupovima sve su češće zastave QAnona. Ni Nebojša Medojević ne ostaje imun na ovu teoriju zavjere. Ubjeđuje nas da su „globalni bankari” i Joe Biden pedofili i da stoje na braniku komunizma [sic]. Vrhunac svog aktivizma doživljavaju 6. januara 2021, kada dio njih, zajedno sa drugim Trumpovim sljedbenicima, upada u zgradu američkog Capitola da bi spriječili američki Kongres da potvrdi Bidenovu pobjedu. Tom prilikom gine pet ljudi. Wu Ming 1 (pseudonim jednog od članova udruženja) ovaj je događaj nazvao: Labudova pjesma QAnona.
Još 2018. godine javljaju se sumnje da je QAnon zapravo pokrenut kao trol-akcija. U prvom postu anonimnog Q-a neki su prepoznali pečat Luthera Blissetta, odnosno Wua Minga, povezujući ga sa romanom „Q” i likom papinog špijuna. Da li je QAnon pokrenut kao ljevičarski trol uperen protiv desničara da provjere do koje mjere ludu priču mogu progutati ostaje otvoreno pitanje. Wu Ming 1 je rekao da čak i da to jeste slučaj – situacija se odavno otrgla kontroli.
Wu Ming 1, međutim, prema finoj tradiciji svoje organizacije, u svojim predavanjima i intervjuima skreće pažnju na mnogo važniju stvar i daje koristan osvrt na misao koja stoji iza vjerovanja u teorije zavjere, što bi trebalo da bude dio obavezne edukacije koja nam je nužno potrebna u ovim vremenima.
Teorije zavjere postoje milenijumima, a njihove najranije tragove nalazimo u ranim srednjovjekovnim antisemitskim pričama o tome kako Jevreji otimaju hrišćansku djecu da bi im sisali krv koju poslije koriste da bi u njoj kuvali tijesto koje jedu tokom Pashe. Interesantno je da ogroman broj teorija zavjera i do danas u sebi sadrži klicu antisemitizma.
Zašto je nastao QAnon? Wu Ming 1 misli da je za sve kriva kognitivna disonanca, odnosno nesklad u spoznanju. Amerikanci koji su birali Trumpa u predsjedničkoj kampanji izgradili su o njemu sliku heroja radničke klase, nekoga ko će da se bori za radnička prava i popravi njihov položaj. Nakon očigledne prevare, morali su da kompenzuju jaz između realnosti i slike koju su izgradili u kampanji. Zašto bi uostalom bila potrebna priča o tome da pobjednička strana ima vrhunski tajni plan o tome kako da pobijedi establishment ako je u realnosti ona već pobijedila taj establishment? Pa potrebna je onda kada ti u stvarnosti izgleda kao da si izgubio, iako si glasao za pobjednika; kada su tvoja očekivanja iznevjerena i kada shvataš da si prevaren.
Vjerovanje u teorije zavjere čini nas da se osjećamo kao da smo na strani koja je protiv moćnika i protiv autoriteta, a istovremeno nas čini dijelom nečega što djeluje kao uzbudljiva igra, u kojoj otkrivamo i saznajemo stvari koje bi drugačije bile skrivene. One otvaraju polje čuda, iznenađenja i otkrića.
Tradicionalni mediji ne mogu da se bore protiv njih. Wu Ming 1 objašnjava da ako se sa pozicija moći razotkriva teorija zavjere, tada se samo upada u zamku, moćnik biva usisan u teoriju i kasnije ispljunut. Sjetimo se da je kompletan CNN tokom Trumpove vladavine bio okarakterisan i skoro pa opšteprihvaćen kao promoter lažnih vijesti. Kako je to moguće? Tako što u svim teorijama zavjere postoji „sjeme istine” – drugačije ne bi funkcionisale. Pošto je dosta ljudi svjesno činjenice da CNN nije najobjektivniji medij, jer svoju objektivnost nerijetko podređuje interesima američke spoljne politike, dio tih ljudi je moguće ubijediti da to znači da je sve što CNN objavi laž.
Na kraju, Wu Ming 1 nam daje i korisne alatke u vidu pet tačaka pomoću kojih možemo razlikovati zavjeru od teorije zavjere:
1. Zavjera ima konkretan cilj;
2. Postoji ograničen broj ljudi koji je uključen;
3. Postoje nesavršenosti u planiranju i izvođenju, a čak i ako nešto ne pođe po planu moguće je sumirati događaje koji su se zbili;
4. Zavjera ne traje pretjerano dugo prije nego što se razotkrije ;
5. Kada se razotkrije, sa zavjerom je gotovo.
1. Navodna zavjera ima najširi zamislivi obim i opseg;
2. Broj ljudi se stalno uvećava;
3. Sve se odvija po savršenom planu, iako su događaji toliko zapetljani i kompleksni da ih je nemoguće sumirati;
4. Navodna zavjera može trajati godinama, decenijama, čak i vjekovima;
5. Navodna zavjera nastavlja da traje i pored gomile istraživanja koja je navodno razotkrivaju.
(Prvo su pobrojane karakteristike čuvene zavjere Watergate, koja je potresla američku javnost 70-ih godina i koja je rezultirala Nixonovom ostavkom, a zatim karakteristike teorije zavjere Pizzagate, mada su primjenljive i na većinu ostalih teorija zavjere.)
Teorije zavjere, objašnjava Wu Ming 1, izlaze iz „paranoičnog stila” politike, što je sintagma koju je prvi put upotrebio Richard Hofstadter kad je opisivao američku politiku nakon Drugog svjetskog rata. Istovremeno nas ovaj pisac ubjeđuje da ne upadamo u očiglednu zamku i počnemo da tvrdimo da zavjere ne postoje. Šta je zavjera? Zavjera je kada dvoje ili više ljudi u tajnosti skuje plan da sprovede namjernu akciju uperenu protiv interesa nekog trećeg. I takva djelovanja definitivno postoje. Na kraju, treba se sjetiti da postoji i teorija zavjere koja tvrdi da sve teorije zavjere zvuče toliko nevjerovatno jer su sve one zapravo produkt svjetskih moćnika, koji time uspješno skreću pažnju sa pravih zavjera koje sprovode.
Neću praviti paralelu sa aktuelnim teorijama zavjere o Covidu, kojima, sjetimo se, na ovim prostorima prethodi popularizacija kanala Balkan info, iako je to bila početna tačka zbog koje sam se odlučio na pisanje ovog eseja. Prepustiću to čitaocima, podstičući ih, u stilu Luthera Blissetta, na kolektivnu inovaciju i maštu.
Jedino na šta želim skrenuti pažnju je da treba izbjegavati takozvani binarni pogled na svijet i gurati ljude u kategorije. To što neko smatra da neće biti čipovan ako primi vakcinu, ne znači da je glup, da je plaćenik farmaceutske industrije, te da nije zabrinut zbog porasta i normalizacije javnih politika kojima se mnogim ljudima oduzima sloboda kretanja i stigmatizuju se – kao i suprotno. Segmenti poslovanja farmaceutske industrije decenijama nude dovoljno materijala da u sebi stvore „sjeme istine” za svaku od stvorenih teorija zavjere. Isto tako, način na koji smo uvučeni u „Treći svjetski rat”, koji je prema mnogima u toku, daje nam dovoljno opravdanja da vjerujemo da je biološko oružje, uz dronove, naša nova ratna normalnost. Pitanje je samo da li nam i koja zavjera promiče pred očima, dok smo mi okupirani teorijama.
*Sadržaj ovog eseja u velikoj mjeri nije originalan i baziran je na predavanjima i razgovorima Wua Minga 1. Ovo je prvi njihov sažetak i prevod na naš jezik i za našu javnost, s kojim je autor upoznat. U prilogu se nalaze linkovi preko kojih zainteresovani mogu doći i do originalnog sadržaja na beskrajno simpatičnom italijansko-engleskom.
Istaknuta slika: kadar iz filma Burn after reading braće Coen, glumac JK Simmons