Glumci i ja, našli smo se na ulici. To nas, međutim, nije spriječilo da – sad već u podgoričkoj katakombi – nastavimo sa završnim radovima na oblikovanju predstave, kaže pisac, glumac i reditelj o otkazivanju predstave u Crnoj Gori
O čemu govori vaša predstava “Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud”?
Žanrovski sam predstavu odredio kao psihomahiju. Riječ je dakle o borbi za dušu i o borbi protiv volje za moći. Kako se u duši izboriti protiv njene vlastite žudnje za moći, protiv ideje vlasti, to je pitanje, u skladu s Pazolinijevim političkim kredom: “Protjerajte iz duše ideju vlasti!” Stvar, naime, nije u tome da se vlast tek ograničava, nego da se likvidira. To je ideja i Isusa Hrista, koga je od beskompromisnog borca protiv vlasti, Crkva pretvorila u simbol vlasti, na vrhu piramide moći. Stoga su glavni akteri moje crnogorske predstave predsjednik Crne Gore i patrijarh Srpske pravoslavne crkve.
S kojim ju je obrazloženjem Sekretarijat za kulturu Podgorice otkazao?
„Nalogodavac sadržaj dramskog teksta ne smatra adekvatnim za ciljeve i vrijednosti koje Nalogodavac promoviše.” To su riječi iz naloga koji mi je, s pečatom producenta, Sekretarijata za kulturu Glavnog grada i s potpisom sekretarke, dostavio kurir usred probe. Odmah mi je otkazan prostor za rad, kao i iznajmljeni stan. Glumci i ja, našli smo se na ulici. To nas, međutim, nije spriječilo da – sad već u podgoričkoj katakombi – nastavimo sa završnim radovima na oblikovanju predstave.
U čemu su dublji razlozi te zabrane?
U ovom vijeku ovo je jedinstven primjer zabrane pozorišne predstave sa ovjerenim dokumentom i potpisom o zabrani. Navešću riječi časnih ljudi i pouzdanih svjedoka koji su protiv ovog besramnog postupanja već javno istupili. Pozorišna kritičarka Nataša Nelević: „Ne znamo šta je u Pakovićevoj predstavi zasmetalo Sekretarijatu za kulturu i lokalnom DPS-u, na šta se tačno namrštio gradonačelnik Vuković, ali pretpostavljamo da se DPS i njegovi lideri nisu našli na lijevoj, osunčanoj polovini terena, i da im se to nije dopalo. Ono što sigurno znamo je da ovo slobodoumlje ipak nisu mogli da svare, čak ni da se pretvaraju da to mogu. Majstori prevara povratili su kao amateri, pred cijelom javnošću. Saopštenje koje su izdali bilo je brutalno iskreno. Prevejani pripadnici DPS elite tako su se pokazali kao najobičniji politički dripci.” Pisac Ilija Đurović: „U Pakovićevom slučaju, kazalište nam je po ko zna koji put pokazalo – crnogorsko institucionalno pozorište izlog je malograđanske estetike i kao takvo treba ga ismijavati.” Književnik Balša Brković: „Mora da su mladi ‘producenti’ iz Gradskog čega već, mislili da će autor i u Podgoricu donijeti svoje teme, ali, tada Paković ne bi bio jedan od najintrigantnijih pozorišnih istraživača našega vremena. Njegovi projekti prizivaju neku vrstu intelektualne katarze u odnosu na najtvrđe, najtabuiziranije teme i kontekste. Gradske vlasti kažu da nisu dobili ono što su očekivali. Probleme savremene lijeve misli? Ali na način na koji je DPS lijevo i antifašistički – samo deklarativno. I zato i ne mogu shvatiti da su upravo to i dobili… autentičnu lijevu misao na djelu.”
Rekli ste da će ove predstave ipak biti. Hoće li?
Da, predstave će biti. Moj je zadatak da dokažem da je čin slobode moguć čak i u Podgorici.