Kao neko ko je prije šest godina učestvovao u organizaciji studentskih protesta u Crnoj Gori kroz neformalnu grupu “Studentska inicijativa”, već nekoliko dana osjećam potrebu da se oglasim povodom još jednih studentskih protesta koji ovih dana okupiraju crnogorsku javnost i da kažem nekoliko riječi o neformalnoj grupi “Kamo Śutra”.
Kako poznajem veliki broj studenata uključenih u organizaciju ovih protesta, mogu za mnoge reći da sigurno ne pripadaju DPS-ovoj eskadrili. Ipak, primjećujem onu istu grešku koju smo mi napravili prije šest godina i zbog koje sam, iz ličnih uvjerenja, prestao da dolazim na okupljanja “Studentske inicijative” i proteste “Odupri se”.
Sada, iz istog razloga, ne želim prisustvovati ni protestima “Kamo Śutra”. Razlog za to je preveliki partijski uticaj koji se širi preko omladinskih krila svih partija u Crnoj Gori, ovog puta konkretno DPS-a, SD-a i SDP-a. Studenti će, kao i tada, tvrditi da iza njih ne stoji niko, u šta sam možda i ja nekad vjerovao, makar prvih desetak dana, dok nisam vidio kako se sve rasipa, svako vuče na svoju stranu i traži način da progura sebe. A onda, po raspadanju protesta, omladinci partija, poput pravih skauta, nude saborcima da se učlane u njihove stranke, predlažući im možda i pozicije, i na tome sve staje dok ne dođe neka nova generacija studenata koja će nasjesti na istu priču i završiti kao i sve prethodne.
Da ne bih ulazio previše u suštinu protesta, pokušaću ukratko da kažem šta ove proteste čini odbojnim većini građana.
Tokom protesta “Odupri se” 2019. godine zaista sam osjećao da pripadam tom pokretu, da ti ljudi misle isto kao ja i da je svega dosta. S druge strane, oni koji su se trudili da diskredituju sve i svakoga, koji su pravili podmetačine, uhodili studente i pritiskali porodice – danas pozivaju na podršku studentima, a ćutali su decenijama. Ti isti su danas glavni zagovornici bunta.
- Nevladine organizacije koje decenijama nisu imale hrabrosti da stanu uz građane i iskreno kritikuju vlast, dok su im se dodjeljivali razni projekti i dok su bile prividno “civilno društvo” koje je pralo novac. Nijedna od tih organizacija nije podržala “Studentsku inicijativu” kada je javno iznijela podatke o malverzacijama na Univerzitetu Crne Gore, a danas su im puna usta priča o transparentnosti.
- Medijske kuće koje su kreirane da šire govor mržnje kroz svoje kolumne i naručene tekstove protiv svakoga ko nema iste političke stavove.
- “Ultra Crna Gora” koja nikad nije stala uz građane kada su u pitanju femicidi, seksualno uznemiravanje u školama, korupcija, kriminal ili bezbjednost, osim sada.
- Pojedini univerzitetski profesori koji očigledno u vrijeme prošlog režima nisu osjećali da nešto ne valja, a sada se predstavljaju kao “intelektualna elita”.
Pored svega toga, koristi se jedna nesreća za direktne napade na jednu partiju, na Aleksu Bečića i Danila Šaranovića. Iako su oni krivi, oni su samo mali dio sistema koji je zakazao na mnogim poljima. Gdje su ostavke tužilaca, sudija, ljekara i ostalih?
Gdje su protesti za preminulu trudnicu od prije nekoliko mjeseci? Za nedostatak policije na magistralnim putevima, gdje je toliko mladih života izgubljeno? Gdje su protesti za ubistva klanova u sred grada na prometnim lokacijama?
Ne treba igrati na kartu beogradskih studenata da bi stariji ljudi u komentarima pisali “Bravo, đeco”, dok se istovremeno odbijaju pozivi RTCG ili televizije Prva, gdje se urednicima jasno govori ko može, a ko ne može biti sagovornik. S druge strane, svaki dan se gostuje na Televiziji E, koja je toliko investirana u ove proteste da izgleda kao da se u Crnoj Gori ništa drugo ne dešava.
Da sam ja na mjestu “Kamo Śutra”, bio bih raspoložen da pred javnošću razobličim Demokrate i dokažem da iza mene ne stoje DPS, URA, Bemax i drugi…