Intervju: Mladen Ivanović za Dnevne novine Dan

REDITELJ MLADEN IVANOVIĆ USPJEŠNO SPAJA AKADEMSKA ZNANJA IZ OBLASTI FILMSKE REŽIJE I PSIHOTERAPIJE

Filmsku radionicu, koju vodi u sklopu Kotorskog festivala pozorišta za djecu, reditelj Mladen Ivanović kombinuje sa psihoterapeutskim metodama koje se nazivaju „transakciona analiza”, svojevrsni „pilot projekat”. Imao je prilika da se oproba posebno i u jednoj i u drugoj, ali ih sada prvi put spaja u radu sa djecom. Upravo je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, iza njega je već film „Između rijeke i ljudi” nagrađen na festivalu u Švedskoj, a istovremeno je na petoj godini studija pri Evropskom institutu za transakcionu analizu u Briselu, koje pri crnogorskoj podružnici – MONTA pohađa uz supervizorku Marinu Banić iz Srbije.

– U svom procesu traganja za budućom profesijom nisam se vodio kompromisima. Završio sam to što je od mene očekivala porodica, sredina i krenuo u „soul searching”. Tamo sam se susreo i sa Transakcionom analizom i filmom. I sad ih kombinujem. Nadopunjuju se. Evo sad je radionica, nekad pišem scenario i tada mi valja znanje iz psihoterapije. Valja mi i kad sam na setu ili kada sam u čestim kontaktima sa budućim akterima dokumentarnih filmova. Koristim je u svakodnevnom životu, time i na filmu, kaže Ivanović za „Dan”. Prošle je godine sa kolegom Andrijom Rašovićem video zapisima ispratio sve segmente KFPD, a poseban izazov mu je radionica filmske režije u pandemijskim uslovima. Sa velikim poštovanjem govori o KFPD, o kome je kao dijete iz Podgorice slušao i ponekad sa roditeljima dolazio da pogleda neku od predstava. U ovom, 28. izdanju upućuje djecu u tajne filmske režije, ali istovremeno pomaže najmlađima da iskažu svoje skrivene strahove, strepnje, želje, ljubavi. U tome mu pomažu asistenti Anja Radonjić i Andrija Rašović. Radionica filmske režije pod nazivom „Optužujem” okupila je oko deset polaznika uzrasta od 10 do 14 godina. Tek su počeli, već imaju „optužene”, prvo su govorili o tome, zatim su to pretočili u strip-crteže, dočaraće sve i fotografijom, a kruna svega biće video i film, na kraju.

Mladen Ivanović
Foto: Kotorski festival pozorišta za djecu

• Šta podrazumijeva metod transakcione analize?

– U transakcionoj analizi postoji jedan model unutar Ego-stanja, koja ima svaki čovjek na planeti Zemlji, sa tri modela: stanje Roditelja, stanje Odraslog i stanje Djeteta. U svakome od njih se načaze određene misli, osjećanja, koje nam daju naši roditelji ili naše društvo, a koji nam suštinski ne pripadaju. To je ono kad nas boli nepravda, kad nas neko kritikuje pa smo buntovni zbog toga, tu je kumulirano dosta negativnog. Na radionici pravimo analize, učimo kako da osvijestimo ono što nam smeta, što nas tišti i boli i da ga optužimo, a optužićemo ga tako što ćemo se postarati da naučimo osnove filmskog jezika i da napravimo film o tome. Cilj je da na kraju svaki učesnik napravi svoj kratki film i da na osnovu tih kratkih filmova mi izađemo u etar i otvoreno kažemo da nas to i to boli.


• Koliko djeci znači da na ovaj način izađu iz klaustrofobične atmosfere kojom su okruženi?

– Svi smo jednaki na toj radionici, sjedimo u krug, svako ima pravo i slobodu da kaže što ga tišti. Bitno mi je njihovo povjerenje i da ne bismo povrijedili jedni druge,ustanovili smo pravilo da sve što se na radionici kaže, neće izlaziti van tog kruga. Vjerovatno ćemo posljedice „korone” osjetiti kasnije, a ovi stresni periodi nas vraćaju na mjesta gdje i pripadamo, gdje nismo mi sami sebi centar svijeta, nego da ima nešto i iznad i izvan nas. Za sve postoji pravo vrijeme, a ovo vrijeme pogoduje introspekciji. Lijepo kaže indijska poslovica: „Čovjek kuje planove, a bogovi mu se smiju”, što je odlična poruka za „koronu”.
Ovaj festival jedan od najznačajnijih u Crnoj Gori, ali i regionalno, on je najvredniji i jedan od najpotrebnijih festivala, jer ulaganjem u njegove programe, ulaže se u djecu, to je „karta” i ulog za budućnost. Za sve ostalo možemo da pravimo kompromis, ali kad su djeca u pitanju, kompromisa nema. Bavi se ne samo djecom kao gledaocima predstava, nego se njima bavi dubinski, njegujući njihove talente kroz teorijsko-praktične radionice, pri čemu uče i roditelji. Bukvalno imate sve, on edukuje na mnogo nivoa.


• Da li je to dovoljno da Kotor dobije svoje pozorište?

– Sve to ide u pravcu da Kotor dobije svoje pozorište, to je od presudnog značaja. Evo 28 godina kako se festival održava, a nema konkretne tvorevine. Pogledajte samo šta je sve odavde izašlo – ove godine bilo je planirano da dođu pozorišta iz Australije, Kine, prošle godine smo gledali predstave koje su u vrhu evropskog i svjetskog dječjeg pozorišta, za sve uzraste i u svim varijantama, klasične i u novim trendovima, sve ima i to je nemjerljivo, a da nema Petra Pejakovića, njegovog entuzijazma i ljudi koji ga u tome svesrdno podržavaju, toga ne bi bilo. Petar je bio moj profesor pozorišne režije na Akademiji, meni se toliko dopalo to što radi, da sam pomislio da takav treba da bude pravi profesor. Mnogo je umjetnika izašlo iz njegove Škole glume, u jednoj od klasa na Cetinju od četvoro studenata, troje je njegovih učenika, vrsnih glumaca.

Građa za „Kontraadmirala”

• Šta trenutno radite, snimate li…?

– Glavni projekat koji trenutno razvijam je dokumentarni film „Kontraadmiral“ o kontraadmiralu JNA gospodinu Krstu Đuroviću, koji je odbio da granatira Dubrovnik devedesetih. Ne bavim se dnevnim politikanstvom, već vrijednostima koje su potrebne da jedan čovjek donese jednu takvu hrabru odluku. U fazi sam istraživanja, prikupljanja podataka i svega onoga što će činiti „kostur“ filma, a kad to završim, sama „egѕekucija“ je jednostavnije u odnosu na igrani film. Film ću raditi u koprodukciji „Artikulacije“ iz Crne Gore i „Restarta“ iz Hrvatske, a za sada nas je podržao Filmski centar Crne Gore i čekamo odgovor iz Hrvatskog audio-vizuelnog centra. Kultura je uvijek prva na udaru, toje činjenica, ali bez obzira na „koronu” u Crnoj Gori se zadnjih par godina proizvode filmovi više nego ikad. Crnogorska kinematografija je u zamahu, to je lako provjerljivo, kad pogledate koliko je filmova izašlo samo posljednjih šest godina. Da pomenem samo neke od autora – Dušan Kasalica, Ivan Salatić, Branislav Milatović, Sara Stijović….

Izvor: Dan Online

Ostavite komentar