Vaskrsenje Nikšića

Objavio: 15 Marta, 2021KolUMnična Borba

Piše: Omer Šarkić za PCNEN

Izborna bitka za uništeni i opustošeni Nikšić je najzad završena. Strahovanja da i on može biti kapisla za manje ili veće sukobe u Crnoj Gori najzad su prošla. Završen je još jedan „praznik demokratije“ kako se od milja nazivaju izbori kod nas. To su jedini praznici od kojih se normalni ljudi u Crnoj Gori plaše, kupujući zalihe ulja, šećera i brašna. Jedni ih kupuju, drugima se oni daju – za glas.

Nikšić je postao crnogorski brend zahvaljujući izborima u njemu a ne pivu ili čeliku. Šteta je što nema more, poslije ovakve „reklame“ u regionalnim medijima kakva je vladala u predizbornom periodu. Nikšić je postao je poznatiji od Budve, pogotovo u Srbiji.

Nikšićki izbori i „bitka za Nikšić“ je u stvari bila bitka između dva krila Crkve, jer je svima bilo jasno je DPS te izbore izgubio danom raspisivanja. Samo se postavljalo pitanje koji dio crkve će ga pobjediti: onaj dio iza kojeg je stao patrijarh Porfirije(DF) ili onaj iza kojeg je stao episkop Joanikije(Demokrate-Krivokapić). Od protestnih litija, pogotovu od izbora 30. avgusta, politiku u Crnoj Gori vodi Crkva sakrivena iza političkih partija i premijera Krivokapića.

Poslije uobičajnih tenzija i incidenata, koje je ubičajno izazivao Demokratski front, oba krila Crkve su preko svojih partija dobila skoro 50% glasova, tj.21 mandat ukupno. Dakle, ona će imati većinu u gradskom parlamentu Nikšića. Vučić i partijarah Porfirije imaće 11 mandata, Demokrate, premijer Krivokapić(da se ne lažemo) i episkop Joanikije 10 mandata. Obzirom na količinu uloženih sredstava i propagandnu podršku koju je imala prva, Vučićeva i patrijarhova lista, rezultat koalicije „Za budućnost Nikšića“ se može smatrati lošim, dok Demokrate, Krivokapić i episkop Joanikije mogu biti više nego zadovoljni postignutim rezultatom. URA je u tom sukobu koji se naziva izborima bila kolateralna šteta, a za svoju poziciju kolaterala sama je zaslužna. Od regionalne zvijezde poslije državnih izbora, Abazović je od URA-e napravio partiju od koje bježe njihovi izvorni simpatizeri i glasači, a za tradicionalni ili prosrpske je ostao samo „pošteni Albanac“: dobar da se potapše po ramenu ali nedovoljno dobar da bi mu se da glas. Uz to, Abazović je postao dovoljan samom sebi. Umjesto da širi krug onih koji nemaju podozrenje prema njegovom nacionalnom porijeklu i građanskoj profilaciji partije, on ih je ignorisao ili čak otvarao frontove prema njima, duvajući u jedra bujajućem klerikalizmu i nacionalizmu.

Najveće iznenađenje izbora u Nikšiću priredio je DPS, koji je bez državne infrastrukturne pomoći, sa mnogo manje mogućnosti da kupuje, pritiska i ucjenjuje glasače od kada je postao opozicija, ostao na istom nivou podrške kao na državnim izborima, sa impozantnom cifrom od preko 40% osvojenih glasova. Ako u obzir uzmemo da u Nikšiću skoro nema manjina koje čine preko 20% glasačkog tijela u državi, a da je politika nove Vlade uz podršku URA-e otjerala bukvalno svakog pripadnika manjinskih naroda u skute DPS-a i nacionalnih partija, DPS je umjesto da bude prosto urnisan poslije gubitka vlasti na državnom nivou i potpune pohare države, ostao najozbiljniji kandidat za njeno ponovno preuzimanje poslije izvjesnih vanrednih parlamentarnih izbora, vjerovatno na jesen ove godine. Poslije ovakve epidemiološke krize koja se evidentno neće potpuno obuzdati do ljeta i kraha turističke sezone, te novog zaduženja koje će uslijediti, uz amaterske greške premijera i pojedinih ministara, te uz stalne opstrukcije Demokratskog fronta, ova Vlada jednostavno ne može izgurati pola mandata.

Izbori u Nikišiću su pokazali i da je Crnoj Gori potrebna nova politička snaga, snaga ljevice ili lijevog centra, koja će raditi na pomirenju, deteokratizaciji društva, napraviti odlučan otklon od svih vrsta nacionalizma i partitokratizma, partija koja će se baviti gorućim temama društva – a to su ekonomija, zapošljavanje, održivi razvoj, socijalna pravda.

Jer u „vaskrslom i oslobođenom Nikšiću“, vaskrsnuće jedino mladi junoša Marko Novakavić, ponosan na svoj četnički backround, kao vjerovatno novi gradonačelnik. Ako se to desi – a najvjerovatnije da hoće, Ljubo Ćupić će biti ponovo strijeljan, na radost oba dijela Crkve. Istinski antifašistički dio Crne Gore je za sada izgubljen i nijem, jer neće da stane uz rame sa onima kojima je antifašizam bio jedan od propagandnih floskulla za opštu pljačku i poharu Crne Gore i koji su glavni krivci za sve što nam se upravo dešava.

Poslije ovih izbora, uz Marka Kovačevića, istinski će vaskrsnuti jedino nekontolisano širenje virusa, koji će razboljeti stotine i ubiti destine građana Nikšića. Država i nova vlast su na djelu pokazali apsolutnu sličnost sa prethodnom, da nemaju snage i političke volje da primjenjuje zakone koje su sami donijeli, da su političke elite nedodirljive i van zakona, te da im je politika tj.političarenje važnije od svega pa i od života svojih građana.

Izvor: pcnen.com

Ostavite komentar