Glas sa zadnjeg sjedišta

In medias res
Piše: Dopisnik iz Pete Kolone

Polarizacija društva po raznim pitanjima u Crnoj Gori odgovara isključivo onima koji je pokreću. Usiljena podjela na nas i njih, ko nije sa nama protiv nas je, odgovara opet, isključivo generatorima takvih ideja. Crna Gora je mala zemlja i teško je sakriti dobro, a pogotovo loše. Drugim riječima, svako svakog zna. I ko je čiji i ko za koga radi i ko kome radi o glavi. Svi znamo da je Demokratski front direktan izdanak Vučićeve politike u Crnoj Gori sa mislima koje dolaze iz jedne glave i neskrivenom agendom posrbljavanja i ono malo preostalih Crnogoraca; da se Demokrate Crne Gore pod pritiskom i oportunistički pretvaraju u light verziju DF-a; da je Demokratska partija socijalista sa satelitima čuvar komunističkog trezora, okoštala monolitna struktura direktno odgovorna za permanentna identitetska trvenja; da su manjinske partije klijentelističke skupine ljudi bez ikakvog političkog integriteta. Konačno, svi znamo da ideologija kod partija ne postoji, kao ni istinska briga za dobrobit države i njenih građana, niti su one predstavnici bilo čega osim interesa ličnih i interesno povezanih lica.

Ima jedna stvar koju, vjerovali ili ne, sa sigurnošću ne znamo. Misterija zvana URA nastavlja da zbunjuje čak i najrevnosnije analitičare. Ne zbunjuje iz razloga kao bivši Liberalni Savez Crne Gore koji je bio potpuni pozitivni izuzetak u crnogorskom sivilu i kojega stanovnici nisu bili dostojni, već upravo suprotno. URA danas sve zbunjuje jer teško da je ko vjerovao da može postojati politička partija sa tolikom diskrepancijom između načelnih stavova, javnog diskursa liderstva i efekata koje njihova djela proizvode. Teško da je ko vjerovao da će ljudi koji su direktno odgovorni za omogućavanje srednjovjekovnog sumraka pri svakom javnom istupu govoriti o čistom obrazu i čistim rukama, pokušavajući da se operu od bilo kakve političke odgovornosti.

Elem, ono što znamo je da je ta partija osnovana od strane dvije figure u sjenci. Prvi je medijski mag koji je od izbora na ovamo potvrdio svoje klerikalne konture i tako dokazao da nije jedina radikalna promjena u Crnoj Gori ona iz četnika u komite, već da to funkcioniše i u drugom smjeru. Drugi je udžbenički anti ratni profiter, iako još uvijek kruže priče da je izgradio poslovnu imperiju počevši od ćaćinog mlina. Znamo da je ta partija od početka imala neviđenu medijsku podlogu, kao i infrastrukturno-finansijsku. Ipak, to je i dan danas mikro partija, sa mizernim terenskim potencijalom i prilično bijednom ispraznom retorikom. Osuđena na skoru propast ako se radikalno ne zaokrene i prihvati logiku politike na uštrb žrtve određenih ličnih benefita. Koalicioni sporazum je sa trenutno vladajućim partijama sklopila u manastiru Ostrog.

Moramo postaviti pitanje: šta su konkretni rezultati participacije URA-e u vlasti? Prvo, očekivano, razumljivo i bez osuđujećeg tona, zapošljeni su u javnom sektoru svi koji su to predanim radom zaslužili. Drugo, liderstvo URA-e prihvatilo je da bude neka vrsta specijalnog tima za kvazi demontažu prethodnog režima, dok se drugim partijama pušta rad na makro agendama. Zato imamo fingirana hapšenja i procese za koje se zna da ne vode ničemu jer su namjerno rađeni tako da optužnice ne mogu biti dovoljne za sistemski obračun. Stradaće poneka sitnija riba, žrtva na oltar političkog zločina. Treće, dizanjem ruke u parlamentu, URA kao sjenka prati politiku za koju se zna da se i bukvalno i preneseno kreira u Beogradu. Dominantno, misli se na set crkvenih zakona, ali i oblasti javne administracije i privrednog sektora. Takođe, misli se na najavljeno potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC koja će tim činom regulisati svakako legitimne odnose sa državom, ali legitimisati ih na način koji odgovara isključivo imperijalnim ciljevima crkve.

Kada se sve navedeno sagleda objektivno koliko je to moguće, dolazimo do zaključka da je paraf liderstva URA-e na svim onim dokumentima koji zloslutno nagovještavaju iskliznuće u mračne dane balkanske istorije. U dane istinske međuetničke mržnje, u dane borbe za tuđe ideale i nazadnjaštvo, umjesto borbe za, predugo čekani, progres društva. Ako već ne možemo javno mnjenje primorati da shvati za koga posredno ili neposredno radi načelno progresivna struja kao što je URA… Ako ne možemo zaustaviti autobus koji srlja u provaliju jer putnici ne žele da čuju naš glas sa zadnjeg sjedišta… Onda makar možemo biti nepodmitljivi svjedoci vremena i garant da će za budućnost ostati zapamćeno ko je kako postupao i koliko dugoročno loše su bile posljedice takve politike.

Ako je više ikome do toga stalo.

Naslovna fotografija: Lider GP URA Abazović sa saradnicima | Izvor: © Aneta Durović (RFE/RL)

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *